Dobrovoljac, Milan

Milan Dobrovoljac, Živko Živčić, Zagreb 1929.

Dobrovoljac, Milan, svećenik, pjesnik i političar (Dugo Selo, 11. III. 1879 – Beograd, 13. III. 1966). U Zagrebu završio Klasičnu gimnaziju i Bogoslovni fakultet. Zaređen je 1901. u crkvi sv. Martina u Dugome Selu, a potom je 1901–05. bio kapelan u Župi svetoga Jurja u Trnju. Mađarske vlasti politički su ga optužile te često premještale. Napustio je katoličku svećeničku službu i stupio u evangelike. Upisao je studij prava, potom studirao na Evangeličkoj visokoj školi u Sopronu te na evangeličkome sveučilištu u Rostocku. Uoči Prvoga svjetskog rata bio je evangelički svećenik u Požegi. Neko je vrijeme boravio na bojišnici, a krajem rata u Krakovu je djelovao među Poljacima. God. 1921. vratio se u Dugo Selo, gdje se bavio književnošću, novinarstvom i politikom, a 1927. pristupio je Starokatoličkoj crkvi. Kao zastupnik u Narodnoj skupštini (od 1938), 1939. s obitelji se preselio u Beograd. Bio je vijećnik proširenoga sastava AVNOJ–a (1945). Od 1958. do kraja života bio je starokatolički biskup za Srbiju, Vojvodinu i Kosovo. Pod pseudonimom Žmigavec pisao je duhovite stihove na kajkavskome. Prve pjesme izišle su mu 1898. u Bršljanu, a objavljivao je i u Preporodu, Hrvatskome pokretu, Slobodnoj riječi, sisačkoj Šibi, šibenskoj Novoj zori i Novostima. Do Prvoga svjetskog rata pisao je na esperantu u češkim i njemačkim listovima te u zemunskome La Zemuna Esperantisto. Vrlo je plodno surađivao u satirično-humorističnome listu Koprive, te u krapinskome fašničkom listu Zvonec (1931). Napisao je više knjiga kajkavskih stihova i parafraza: Selačka buna, Veronika Desinička, Pesme i kipi o presidentu Stipi (karikirana politička biografija Stjepana Radića), Zlatarovo zlato, Robinson Krusoe, Genoveva, Predelana Homerova Odiseja, Živko Živčić, Klarica, prozorska roža i Petrica Kerempuh, o kojem je napisao više od 30 pjesama, a devet ih tematizira Petričine šaljive doživljaje i susrete s važnim osobama iz krapinskoga političkog i društvenog života (V. Sluga, M. Crkvenac, Vuk Kiš Šaulovečki i dr.). U sedam nastavaka objavio je članak Nepoznate mladenačke njemačke pjesme Augusta Šenoe (Narodne novine, 1935), u kojem je analizirao, djelomice objavio i preveo na kajkavski Šenoine njemačke ljubavne pjesme. Pisao je i pod pseudonimima Milko Dobrovoljac, Milko A. Dobrovoljac, Tonček Žmigavec te Tonček Žmigavec iz Kratkih sel.

LIT.: A. Kovač, Žmigavčeva šezdesetogodišnjica, Jugoslovenske novine, 4(1939) 125. • I. Brajdić, Milan Dobrovoljac-Žmigavec, Dugoselska kronika, 29. VIII. 1989.

M. Tenšek