Dominić, Stanko

Stanko Dominić, Kesne cvetje, Zagreb 1970.

Dominić, Stanko, pjesnik (Zlatar, 10. IX. 1917 – Zagreb, 15. III. 1980). Osnovnu školu završio u Zlataru, a gimnaziju u Zagrebu, gdje se poslije školovao za električara. Radio je u poštansko-tehničkoj struci do 1945, a potom do umirovljenja kao službenik na Elektrotehničkome fakultetu u Zagrebu. Još kao gimnazijalac javio se pjesmama u omladinskim listovima. Pjesme, novele, crtice i prikaze objavljivao je u Križarskoj straži, Hrvatskome Zagorcu, Hrvatskome dnevniku, Hrvatskoj grudi, Hrvatskoj smotri, Prosvjeti, Obitelji, Kaju, Maruliću i dr. Objavio je zbirke pjesama Sunce z naših bregov (1943), Zrnje na čislu ljeta (1967), Pređa srca (1969), Kesne cvetje (1970) i Zebrane popevke (1978). U kajkavskim i štokavskim pjesmama, obilježenima socijalno-zavičajnim impresijama, tematizirao je uglavnom zagorske i zagrebačke pejzaže. U rukopisu su mu ostale dvije kajkavske zbirke pjesama Zmed neba i zemlje i Cvetnjaček pred hižom te zbirka pripovijedaka Od luči do letrike. Uvršten je u izbore i antologije kajkavskoga pjesništva (Lovori, 1943; Horvacka zemlica, 1971; Panorama novijeg kajkavskog pjesništva, 1971; Antologija novije kajkavske lirike, 1975). Nekoliko Dominićevih pjesama uglazbljeno je za Festival kajkavskih popevki u Krapini (Daj otpri obločec, 1970; Nigdar pozablena, 1978; Tam, 1979; Gda ivančice cvetu, 1980; Bregi, bregi, 1985, sve u izvođenju Ive Robića; Mati, 1977, V jeden den, 1977. i dr.), a pjesma Molitva za Hrvatsku uglazbljena je za Glazbeni festival »Stepinčeva katedrala ’91«.

LIT.: S. Draganić, S. Dominić, Kesne cvetje (predgovor), Zagreb 1970. • R. Grgec, Stanku Dominiću u spomen (1917–1980), Marulić, 13(1980) 2. • M. Sviben, Stanko Dominić – pjesnik pređe srca, Hrvatsko zagorje, 2(1996) 2.

R.