Domović, Tomislav

Domović, Tomislav, pjesnik (Zagreb, 1. VIII. 1964). U Zagrebu završio osnovnu i srednju školu, te studirao na nekoliko fakulteta. Živi i radi u Stubičkim Toplicama. Poeziju objavljuje od 1983. u časopisima Hrvatska revija, Mogućnosti, Republika i Forum, a njegove su pjesme objavljene i u zbornicima Prvi susret zagorskih pjesnika (2001) i Hrvatskozagorski književni zbornik 2004 (2005). Pjesme su mu uvrštene u panorame i antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva i prevođene na više stranih jezika. Objavio je pjesničke zbirke: Heretik na 10 načina (1987), Pancir tastatura (1990), Junačke pjesme (1991), Živo blato (1992), Noć zaborava (1992), Pozornica čežnje (1993), Službena verzija ljubavi (1995), Budućnosti, daj da te ljepše slutim (1997), Pjesnički manifest (1997), Privremeno rumenilo (1999), Kožom uz kožu (2009), Imperativi (2017), Žeravica (2017), Ljubavni abecedarij (2019), Pepeo u čizmama (2020), Hrvatski bog Amor (2020), 100 ljubavnih i ni jedna više (2021), Kaverne (2022) i Slava (2024). Domovićevi stihovi (uz stihove Tomislava Bajsića, Tomislava Čadeža, Walta Whitmana i Sergeja Jesenjina) upisani su u Spomenik pobjedi »Oluja 95« u Kninu. Objavio je i knjigu novela Bilo jednom u Hrvatskoj (2020). Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja za poeziju.

B. Brezinščak Bagola