Domovinski rat

fotografija s jednoga od najpoznatijih ratnih plakata, 1991, dragovoljac Petar Dukarić iz Cvetlina (foto: Željko Gašparović)

svečana prisega 103. brigade Hrvatske vojske, 1992.

Domovinski rat, obrambeni rat za neovisnost i cjelovitost Hrvatske 1991–95. Iako na području Hrvatskoga zagorja nije bilo izravne ratne ugroženosti, tijekom Domovinskoga rata u obrani Hrvatske u policijskim i vojnim postrojbama te u dobrovoljačkim postrojbama sudjelovalo je s područja Krapinsko-zagorske županije 11 500 stanovnika, a njih 87 je poginulo. Prva zbivanja koja su prethodila budućim ratnim sukobima Zagorci su osjetili u svibnju 1990, kada je oružje Teritorijalne obrane premješteno u skladište JNA na Varaždin Bregu, te je na taj način znatno oslabljen obrambeni potencijal RH. Glavnu prijetnju za Zagorje tada je predstavljao raketni divizijun protuzračne obrane JNA smješten u Stubičkoj Slatini. Njegov domet djelovanja raketnoga oružja iznosio je približno 25 km, pa se unutar dometa nalazio znatan dio Zagorja kao i dio Zagreba. Zahvaljujući uspješnome pregovaranju, naposljetku je ipak dogovoreno da JNA bez borbe napusti vojarnu, koja je potom poslužila za smještaj vojske i naoružanja 103. brigade Hrvatske vojske (HV). Danas je ta vojarna dodijeljena Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici za vatrogasnu obuku. Sigurnost Zagorja ugrozio je u srpnju 1991. i rat u Sloveniji. Povlačenje JNA iz Slovenije kroz Hrvatsku dovršeno je 25. listopada 1991, a te su snage odmah angažirane u borbama u Hrvatskoj.

Prvi su u obranu Hrvatske s područja Krapinsko-zagorske županije bili uključeni pripadnici policije. Već 2. IX. 1991. u okolici Gospića poginuo je redarstvenik Tomica Stubičar iz Krapine, prva žrtva s područja Županije. Počelo je angažiranje i ostatka pričuve, najviše onih koji su bili izvježbani za opsluživanje topničkoga oružja i tenkova. Na temelju zapovijedi Ministarstva obrane RH od 5. X. 1991, Zagorci popunjavaju mješovite topničke postrojbe, a sljedeći dan mobiliziran je najveći broj ljudi. Dva dana potom dio 103. brigade Zbora narodne garde (ZNG) raspoređen je na područje Karlovca, odnosno Duge Rese, kamo je raspoređeno i stotinjak ljudi u postrojbu koja je djelovala u sastavu 110. brigade ZNG-a (poslije HV). Jezgru 103. brigade ZNG-a činili su pripadnici koji su već imali ratni raspored u manevarskoj brigadi Teritorijalne obrane koja je u svojemu sastavu imala nešto više od 1200 ljudi. Po odlasku brigade na karlovačko ratište pridodana im je vojna policija te diverzantski i protudiverzantski vod. Brigada je do lipnja 1992. sudjelovala u obrani Karlovca, a potom je od lipnja do srpnja 1992. bila u Sinju, od kolovoza do listopada 1992. kraj Slavonskoga Broda; u studenome 1993. u Sunji, a od svibnja do kolovoza 1995. sudjelovala je s približno 2500 branitelja u operaciji Oluja. Brigadom su zapovijedali: Janko Šafranko (do 1993), Viktor Šprajc (1993–94), Stjepan Pernjek (1995) i Žarko Miholić (do gašenja brigade 1999).

Pripadnici policije branili su i čuvali: ličko područje (Velebit, Gospić, Bilaj, Otočac, Ljubovo) 1990/91; Vukovar, Vinkovce, Sisak i Novsku 1991; Velebit 1992–94; Dubrovnik 1995; Okučane 1995. u akciji Bljesak; Drniš, Knin i Kistanje 1995. u akciji Oluja, a potom su bili raspoređeni u istočnu Slavoniju (Nijemci, Komletinci). Najveći broj stanovnika Županije u ratu je sudjelovao u sastavu 103. brigade HV-a, a ostali su bili angažirani u: 1. gardijskoj brigadi Tigrovi, u 2. gardijskoj brigadi Gromovi, u 7. gardijskoj brigadi Pume, u domobranskoj pukovniji, u inženjerijskoj bojni i u bojni Vojne policije. U zrakoplovnoj bazi bilo je i pripadnika 109, 111. i 113. brigade HV-a, brigade protuzračne obrane, izvidničko-diverzantska satnija, a dio ih je bio i u postrojbama Ministarstva unutarnjih poslova (temeljnim i specijalnim postrojbama), odnosno u sastavu dobrovoljačkih jedinica, koje su djelovale samostalno ili su bile pridodane većim hrvatskim postrojbama. Uza sve to, na području Županije cijelo to vrijeme zbrinjavan je velik broj izbjeglica i prognanika. U pojedinim razdobljima, npr. 1992, bilo je i do 7500 izbjeglica i prognanika kojima su osigurani smještaj i prehrana.

Na širem zaprešićkom području osnovana je 1991. samostalna dragovoljačka Satnija »Josip ban Jelačić«, koja je te godine osiguravala javne objekte te sudjelovala u osvajanju vojarni JNA. Sredinom rujna prva skupina pripadnika Satnije raspoređena je na bojište u zadarskome zaleđu i na Velebit, a nakon pojačanja u listopadu Satnija je branila zadarsko područje do ljeta 1992. Pripadnici Satnije ratovali su i u Slavoniji, bosanskoj Posavini te na južnome bojištu. U Domovinskome ratu s područja nekadašnje zaprešićke općine u različitim je vojnim i policijskim postrojbama sudjelovalo približno 3500 osoba, a poginula su 43 branitelja, kojima je u središtu Zaprešića podignut spomenik. Tijekom rata na zaprešićkome je području u javnim objektima i u obiteljima bilo zbrinuto oko 13 000 prognanika i izbjeglica.

Na zagorskome području, u današnjoj Varaždinskoj županiji, uz policijske snage ustrojena je 104. brigada ZNG-a te 5. bojna 1. A brigade. Većina branitelja iz nekadašnje novomarofske općine bila je u 3. bojni 104. brigade, koja je od rujna 1991. bila raspoređena na zapadnoslavonsko bojište sve do potkraj 1992. Potom je znatan dio pripadnika te postrojbe prešao u sastav 7. gardijske brigade. U završnim operacijama 1995. branitelji s novomarofskoga područja sudjelovali su na svim bojištima, a ponajprije na karlovačkome području u sastavu 104. brigade. Spomen-obilježje s imenima 25 poginulih branitelja s novomarofskoga područja podignuto je 1997. podno Grebengrada. Iz nekadašnje ivanečke općine u različitim je postrojbama HV-a i policije bilo uključeno više od 2500 ljudi, koji su bili raspoređeni na gotovo svim bojištima od Srijema i Slavonije, uključujući i grad Vukovar, preko Kostajnice i Gospića do zadarskoga, šibenskoga i južnoga bojišta. Do 1994. bilo je 18 poginulih, a troje ih se smatralo nestalima u Vukovaru. U razdoblju 1991–95. na ivanečkome području zbrinut je i velik broj prognanika i izbjeglica; 1992. bilo ih je više od 3000. Važnu ulogu u Domovinskome ratu imala je i bolnica u Novome Marofu, koja je 1991. i 1992. primala i zbrinjavala ranjenike s bojišta kao i prognanike kojima je bila potrebna zdravstvena pomoć. Prihvat prognanika bio je privremeno organiziran i u školskim dvoranama u Novome Marofu i Podrutama.

Na zagorskome području zbio se i napad JNA na pripadnike međunarodne Promatračke misije Europske zajednice tijekom Domovinskoga rata. Zrakoplovstvo JNA napalo je 7. I. 1992. dva helikoptera Promatračke misije te jednoga od njih oborilo nad Podrutama. Poginula su četiri talijanska i jedan francuski promatrač. Na mjestu pada helikoptera uređeno je spomen-obilježje s kapelicom.

LIT.: V. Držaić, Općina Ivanec u demokratskim promjenama i Domovinskom ratu, Ivanečki kalendar, 9(1994). • D. Kozina, Krapinsko-zagorska županija u Domovinskom ratu, Krapina 2011. • Zaprešić (monografija), Zaprešić 2015.

D. Kozina i R.