Dona

Dona, tvornica voćnih prerađevina u Gornjoj Stubici. Povijest poduzeća počinje 1930. kada je u Gornjoj Stubici organizirana otkupna postaja u kojoj su seljaci stubičkoga kraja i širega zagorskog područja prodavali svoje voće, koje se potom prerađivalo u Zagrebu. Sredinom 1930-ih osnovana je i voćarska zadruga, a prvi objekt sagrađen je za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Nakon rata od zadruge je nastala mala tvornica »Stubičanka«, koja se bavila otkupom voća, a prvi joj je proizvod bila rakija. Sredinom 1960-ih nabavljena je preša i otvoren pogon za proizvodnju voćnih koncentrata te je započeta i suradnja sa zagrebačkim poduzećem Voće export-import. Tvornica je doživjela uspon u 1970-ima, kada je sagrađena velika hladnjača, nabavljena nova suvremena preša, izgrađena veća proizvodna hala s punionicom za proizvodnju sokova te rashladni prostori za približno dva milijuna litara soka. Zlatno su doba tvornice 1980-e kada je »Stubičanka« preimenovana u »Donu« te je sagrađeno veliko skladište, dvije nove proizvodne zgrade, željeznički kolosijek i proizvodna linija za sirupe. Proizvodni kapaciteti narasli su na 100 000 litara boca na sat, 450 radnika radilo je u tri smjene, a »Dona« je svoje proizvode plasirala na inozemno tržište, te je bila dobavljač voćnih sokova za Olimpijske igre u Moskvi 1984. Godišnje je u tim pogonima prerađivano i do 30 000 tona jabuka. Potkraj 1980-ih ulagalo se u nove objekte i opremu, gradila se nova linija za kompote, no pod teretom zajmova 1991. tvornica je počela propadati zajedno s poduzećem Voće export-import. Unatoč višegodišnjim nastojanjima da se proizvodnja održi, poduzeće je 2014. otišlo u stečaj. Banka koja je postala vlasnik tvorničkoga prostora prodala ga je novomu vlasniku, tvrtki CIOS, koja je tamo namjeravala urediti pogone za preradbu otpada, no zbog nezadovoljstva lokalnoga stanovništva odustala je i danas se cijeli kompleks opet prodaje.

D. Lončar