Dončević, Ivan
Dončević, Ivan, pjesnik, prozaik i dramatičar (Trnava kraj Garešnice, 8. XI. 1909 – Zagreb, 14. III. 1982). Pučku školu polazio je u Velikim Zdencima, Dragancu i Dapcima (1915–19), a gimnaziju u Bjelovaru, Slavonskoj Požegi i Zagrebu, gdje je 1931. i maturirao. U Zagrebu je studirao agronomiju na Poljoprivredno-šumarskome fakultetu (1932–35), no prekinuo je studij i počeo se baviti novinarstvom i književnošću. Sredinom 1942. pridružio se partizanskomu pokretu, a nakon rata obavljao je različite dužnosti u kulturi; višegodišnji je urednik časopisa Republika (1949–72) i direktor Državnoga izdavačkog poduzeća Zora (1950 –73). Od 1950. dopisni je član JAZU te predsjednik Društva književnika Hrvatske (1951–52). U književnosti se javio 1932. pjesmom Himna u zagrebačkome časopisu Pantheon (zbirka Haganjske priče, 1935), a okušao se i u drami (Kazna, izvedena 1949. u HNK). Napisao je nekoliko zbirki novela i više romana socijalne tematike i realističke obradbe, uz elemente psihološke analize. Uspjeh je postigao već prvom zbirkom novela Ljudi iz Šušnjare (1933), a posebice jednom od najpoznatijih proza naše partizanske književnosti, zbirkom novela Bezimeni (1945). Zapaženi su mu romani: Propast (1936) i Mirotvorci (1956). Zastupljen je u nekoliko antologija proze i prevođen na više slavenskih jezika. Bezimeni govore o hrabrosti maloga čovjeka u teškim ratnim vremenima, a otvaraju se kultnom novelom Pismo majci u Zagorje koja je 1947. doživjela i posebno izdanje. U njoj smrtno ranjeni partizanski borac Martin Klen, zagorski seljak iz kraja između Stubice i Zaboka, u Lici 1944. staromu bolničaru Ćori diktira pismo majci koja je već izgubila petoricu sinova. U romanu Krvoproliće kod Krapine (1968) Dončević se, za razliku od većine prethodnih djela, bavi gradskom tematikom i suvremenim životom. Radnja se odvija u samo jednome danu, a autor u nju unosi tehniku struje svijesti. Glavni je lik prevareni muž, pravnik Ferdinand Kulinban, kojega žena vara s Nijemcem što ga je upoznala na plaži u Makarskoj. Roman završava »krvoprolićem kod Krapine« – ubojstvom ljubavnikâ koje je Ferdinand zatekao. Roman sadržava i niz motiva iz krapinske prošlosti, npr. predaju o Čehu, Lehu i Mehu, raspravljanje o krapinskome pračovjeku i njegovoj špilji.
I. Cesarec