Donja Višnjica

župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije, 1640–66.

Donja Višnjica, naselje u sastavu grada Lepoglave, sjeverno od upravnoga središta, u Varaždinskoj županiji; 511 stanovnika. Prvi se put spominje 1417. u povelji u kojoj se navode sela koja pripadaju području Trakošćana. God. 1483. navodi se u zapisu koji govori o podmirivanju desetine Zagrebačkomu kaptolu. Barokna župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije, sagrađena 1640–66, bila je filijalna kapela župe Kamenica do 1705, kada je područje župe Višnjica odvojeno od Kamenice te je kapela postala župnom crkvom. Crkva je 1722–25. produljena, sa zapadne strane 1738. dozidana joj je kapela sv. Josipa, a s istočne strane 1754. kapela sv. Valentina, čime je dobila oblik križa. U njezino pročelje uključen je četvrtasti zvonik s baroknom kapom i lanternom. Crkva je 1755. dobila poligonalnu ogradu s ulaznim portalima. U svetištu se nalazi glavni oltar Blažene Djevice Marije, a u brodu lijevi bočni oltar Srca Isusova, desni bočni oltar Srca Marijina i propovjedaonica. U zapadnoj je kapeli oltar sv. Josipa (1738) sa skulpturama sv. Budimira i sv. Zvonimira, koje su jedinstvene na području biskupije, u istočnoj oltar sv. Valentina (1754), dok su u pjevalištu orgulje (1753). Slike na svodu i zidovima svetišta, različitih starozavjetnih i novozavjetnih tema s naglaskom na prizore iz Marijina života, nastale između 1756. i 1768, pripisuju se radionici slovenskoga slikara A. J. Lerchingera. Preostale zidne slike u crkvi, nastale u XVIII. st., vjerojatno su rad dviju lokalnih, slabijih, slikarskih radionica. Kraj barokne župne kurije nalazi se kameni kip sv. Ivana Nepomuka iz XVII. st. Osnovna škola utemeljena je 1839. zaslugom iliraca Varaždinske županije, troškom župe Višnjica i donatorstvom Jurja Draškovića iz Trakošćana. Odvajanjem od crkve 1875, postala je svjetovnom i dostupnom djevojčicama. God. 1985. osnovne škole Višnjica i Cvetlin postale su jedno školsko područje; matična Osnovna škola Višnjica 1990. promijenila je ime u Osnovna škola Izidora Poljaka. Današnja škola djeluje u školskoj zgradi izgrađenoj 2001. U Višnjici Donjoj djeluju DVD Višnjica (1951), Udruga lovaca »Graničar« (1998), Udruga za sport i rekreaciju Sport za sve (1998), Višnjička udruga mladih (2006) i Kuburaško društvo Prva kubura (2007).

Na području Donje Višnjice i okolice registrirano je više arheoloških lokaliteta. U Velikoj pećini (Mačkova špilja) kraj Goranca, iznad doline Velike Sutinske i potoka Žarovnica, otkriveni su arheološki slojevi s nalazima koji se datiraju od paleolitika sve do srednjega vijeka. Osobito se ističu ulomci keramike, dekorirane tehnikom brazdasta urezivanja u maniri eneolitičke kulture Retz-Gajary, a zbog velikoga broja nalaza koji joj pripadaju, te zbog svoje specifičnosti, kultura je dobila svoj regionalni tip i naziva se Višnjica tip Retz-Gajary kulture. Nalazište Kukelj na Ravnoj gori smješteno je na vrhu strmoga stožastog brda. Riječ je o teško pristupačnoj utvrdi, na kojoj su nađeni materijalni ostatci koji se datiraju od kasnoga brončanog doba (kultura polja sa žarama) do antike. Cijelo okolno područje Ravne gore, s mnogobrojnim špiljama, pružalo je dobre uvjete za zaklanjanje tijekom nemirnih razdoblja.

LIT.: M. Malez, Paleolit Velike pećine na Ravnoj gori u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Arheološki radovi i rasprave, 4–5(1967). • M. Šimek, Prostor varaždinske regije od neolita do rimskog doba, u: Varaždinski zbornik 1181–1991, Varaždin 1983. • M. Mirković, Donja Višnjica – svodne i zidne slike u župnoj crkvi sv. Marije od Pohoda, Ivanečka škrinjica, 3(2007) 3. • V. Noršić, Višnjica, Tkalčić, 14(2010). • M. Repanić-Braun, Prilog istraživanju baroknog slikarstva u Hrvatskoj: zidne slike u Višnjici i Koprivničkom Ivancu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 36(2012).

A. Kaniški, K. Filipec i R.