Drašković, Marija Magdalena
Drašković, Marija Magdalena, donatorica i kulturna pokroviteljica (1647–1719). Supruga Ivana IV. Draškovića i kći Franje Nádasdyja, sudionika Zrinsko-frankapanske urote. Vrlo obrazovana i poduzetna, poput europskih plemkinja svojega doba istaknula se kao pokroviteljica samostana i crkava te kulture uopće. U miraz je Draškovićima donijela posjede Opeka–Zelendvor kraj Varaždina te Steničnjak s Rečicom kraj Karlovca. Bila je donatorica isusovačkoga Sjemeništa sv. Josipa u Zagrebu te crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Varaždinu, uz koju je dala izgraditi loretsku kapelu, te ju obdarila vrijednim liturgijskim i ukrasnim predmetima. Na putu od Klenovnika do kapele sv. Wolfganga u Vukovoju dala je postaviti niz kamenih skulptura kao hodočasničke postaje. Također je dovršila izgradnju loretske kapele u crkvi Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije u Lepoglavi. Značajna je njezina uloga u osnutku kapucinskoga samostana u Varaždinu za koji je osigurala sredstva, a njezinim zauzimanjem u Varaždinu je osnovan i uršulinski samostan, u kojem je jedna od prvih redovnica bila i njezina kći Elizabeta. O svojem trošku dala je prevesti na hrvatski jezik i tiskati nabožne knjige Sobotni kinč blažene Device Marije ali Pobožnost za sobotne vsega leta dneve Paula Esterházyja (1696) i Žitek dveh verneh Kristuševih službenic Marte i Marije Magdalene (1718).
LIT.: M. Modrušan, Nekoliko ženskih likova iz obitelji Drašković, Kaj, 5(1972) 11. • S. Cvetnić, Između zavičajnoga i europskoga identiteta: umjetnička baština Varaždina, Hrvatska revija 9(2009) 2. • D. Šourek, Loretska (lauretanska) kapela uz crkvu Uznesenja Bl. Djevice Marije u Varaždinu, u: 800 godina slobodnog kraljevskog grada Varaždina (zbornik), Varaždin 2009.
I. Mandušić