Drenovački

Drenovački (Drinovački), osamostaljeni ogranak hrvatske plemićke obitelji iz srednjovjekovne Hrvatske s posjedima u nekadašnjoj Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji XVI–XVII. st. Podrijetlom su iz srednjovjekovne župe Cetine, po kojoj nose pridjevak Cetinski. Pred naletima Osmanlija najprije su se do 1560-ih povukli na područje utvrde Bila Stina između Cazina i Ostrošca u današnjem bihaćkom Pounju, potom na područje sela Radonja kraj Vojnića te naposljetku 1560-ih u Hrvatsko zagorje, gdje su u popisima poreza 1566. zabilježeni na području zabočkoga plemićkog distrikta kao vlasnici nekoliko manjih plemićkih posjeda u okolici Gubaševa, Martinca Orehovičkoga i Zaboka. Od 1580-ih spominju se i kao suvlasnici plemićkoga posjeda Križanče kraj Svetoga Križa Začretja te posjeda Leštakovec kraj Jalžabeta, a u XVII. st. kao vlasnici posjeda Horvatska između Tuhlja i Desinića. Zahvaljujući bogatstvu, temeljenomu na prihodima s brojnih plemićkih posjeda, povezivanju ženidbenim i drugim vezama s uglednim zagorskim plemićkim obiteljima te obnašanju visokih sudskih i vojnih službi, uzdignuli su se među uglednije plemićke obitelji Hrvatskoga zagorja. Dio obitelji pristao je uz ideje protestantizma. Iz obitelji je poteklo nekoliko istaknutih osoba, koje su djelovale u javnome životu Hrvatske. Među njima istaknuli su se Juraj (? – poslije 1563), prevoditelj i korektor hrvatskih protestantskih knjiga, te Stjepan Drenoczy (? – 1586), isusovac i diplomat koji je djelovao u drugoj polovici XVI. st.

LIT.: I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899 . • F. Bučar, Povijest hrvatske protestantske književnosti za reformacije, Zagreb 1910. • T. Radauš, Drenovački (Drinovački), Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb 1993.

K. Regan