Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja«

zastava i obredni štap

spomenik hrvatskomu jeziku, Andrija Mutnjaković, 1997, Varaždinske Toplice

Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja«, kulturna udruga utemeljena na načelima bratstva, dragovoljnosti, kolektivnoga rada i odlučivanja radi njegovanja hrvatske kulturne baštine i čuvanja uspomene na zaslužne Hrvate i događaje iz hrvatske prošlosti. Družbu su 1905. u Zagrebu utemeljili E. Laszowski i Velimir Deželić stariji. Ime je odabrano po uzoru na Ordo equestris draconis (Red zmajskih vitezova) hrvatsko-ugarskoga kralja Sigismunda Luksemburgovca, utemeljen 1408, u kojem su isprva bili pretežito Hrvati. Znakom Družbe postao je zlatni zmaj zelenih krila, koji čuva štit s povijesnim hrvatskim grbom, a zaštitnik je sv. Juraj, dok je Družbino geslo Pro aris et focis Deo propitio (Za žrtvenike i ognjišta, s Božjom pomoći). Članovi nose zmajske predikate (K. Š. Gjalski – Zmaj Gredički), ophode se s »ti«, dužni su međusobno se pomagati i izvan bratstva. Pravila Družbe potvrđena su 1906, ali su se više puta mijenjala i nadopunjavala. U doba NDH Družba je bez znanja članstva pretvorena u državnu ustanovu pod nazivom »Vitežki Red Hrvatskoga Zmaja«, ali je ponovno uspostavljena u starome svojstvu i s izvornim nazivom potkraj rata 1945. Raspuštena je 1946. te obnovljena 1990. Sjedište joj je u Kuli nad Kamenitim vratima, koju je Družba obnovila (1993–99) kao svoje zmajsko ishodište. Tijekom prošlosti Družba je postavila i obnovila mnogobrojne spomenike te organizirala kulturne manifestacije diljem zemlje.

Na području Hrvatskoga zagorja Družba je prije Drugoga svjetskog rata postavila spomen-ploče književniku P. Štoosu u Dubravici (1907), piscu I. Perkovcu u Harmici (1926), pjesniku L. Vukeliću u Svetome Križu Začretju (1928) i hrvatskoj himni u Zajezdi (1937) te podignula spomenik A. Mihanoviću i hrvatskoj himni u Zelenjaku (1937).

Nakon obnove rada Družba djeluje preko županijskih ogranaka (zmajskih stolova), a središnje tijelo naziva se Zmajska matica. Na središnjem zagorskom području djeluje Zmajski stol Krapina, utemeljen 1995. Isprva je djelovao u dvorcu Bedekovčina Donja u domu Želimira Drakulića, zatim u svetištu Majke Božje Bistričke kod rektora L. Cindorija, u kuriji Škaričevo te u dvorcu Šćrbinec kod današnjega pročelnika Vidislava Kiša Šaulovečkoga. Nakon 1990. Zmajski stol Krapina podignuo je na zagorskome području spomen-ploču na kuriji Donja Bedekovčina, uredio spomen-područje »Hrvatskoj majci« kraj crkve Sveta tri kralja u Velikoj Erpenji (1997, autor Ivo Kerdić), podignuo poprsje skladatelja Đ. Prejca u Desiniću (2004), spomenik Svetomu Ivanu Krstitelju u Mariji Bistrici (2005), poprsje D. Gorjanovića-Krambergera kraj Muzeja krapinskih neandertalaca u Krapini (2006), spomen-ploču K. Š. Gjalskomu u osnovnoj školi u Zaboku (2014) i spomen-ploču župniku S. Vukovinskomu u župnoj crkvi u Krapini (2015) te obnovio spomen-ploču L. Vukelića u Svetome Križu Začretju (2010). U suradnji sa Zmajskim stolom Varaždin (utemeljen 2000, prvi ravnatelj I. Rabuzin, Zmaj Grebengradski), koji također djeluje na zagorskome području, Zmajski stol Varaždin u Zagorju je podignuo spomen-ploču braći Kirinić (1993), spomenik hrvatskomu jeziku (1997, autor Andrija Mutnjaković), i spomen-ploču muzealcu J. Čabrianu (2003) u Varaždinskim Toplicama, spomen-ploču isusovcu S. K. Sakaču u Kalničkoj Kapeli kraj Ljubešćice (2004) te poprsje I. Rabuzinu u Novome Marofu. Družba je 1992. u Mariji Bistrici i Zagrebu organizirala znanstveni skup povodom 50. obljetnice smrti Velimira Deželića, a 1996. realizirala opsežan nakladničko-izložbeni projekt »Kajkaviana Croatica – Hrvatska kajkavska riječ«, proglašen kulturnim događajem godine, koji se sastojao od velike izložbe kajkavske literature u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu i izdanja reprezentativne monografije toga naslova, koju je uredio A. Jembrih.

M. Klemenčić