drvene dječje igračke
izradba igračaka
drveni vlak, Laz Stubički
drvene dječje igračke, jedan od najatraktivnijih proizvoda narodnoga rukotvorstva na području Zagorja. Njihova je izradba nepromijenjena već naraštajima pa su, zahvaljujući i toj činjenici, uvrštene 2009. na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Umijeće izradbe dječjih igračaka razvilo se u XIX. st. kao dopunska djelatnost zajednice. Spretniji muškarci izrađivali su svirale – žveglice, isprva kao jednostavnije jedinke i dvojnice, koje su ukrašavali paljenjem drvene površine i tako dobivali šare na glazbalu. Drugi način ukrašavanja bio je oslikavanje prirodnim bojama dobivenima od korijena i listova šumskih biljaka. Pojavom sintetičkih, kupovnih boja prešlo se na jednostavniji način bojenja pa su se svirale oslikavale žutom bojom za drvo – bajcom. Danas se prilagođava novim uvjetima tržišta pa se rabe ekološke boje. Proširuje se ponuda svirala – izrađujući se u obliku pijetla, ptice, ribe, čekića, pištolja, violončela, trubice i oslikavaju živim, najčešće crvenim bojama na koje se nanose raznobojne geometrijske i biljne šare. Izrađuju ih muškarci, a najčešće oslikavaju žene. Svaka je igračka, kako nekad, tako i danas, ručni rad, gotovo unikat. U početnoj etapi izradbe danas se koriste strojevi za grublju obradbu, no svaki se dio i dalje dorađuje ručno, oblikuje nožićem, pili i sastavlja čavlićima ili ljepilom te uvijek kreativno oslikava. U doba organiziranih kućnih zadruga od 1930-ih do 1950-ih, izrađivalo se više od 120 vrsta dječjih igračaka, dok se danas izrađuje tek pedesetak. Igračke se izrađuju od drva bukve, lipe, javora i vrbe, koje se nakon sušenja teše te obrađuje posebnim alatima za rezanje i oblikovanje, a koriste se i drvene ili kartonske šablone. Nadahnuće za motive i ornamente pronalazi se u okružju ili svakodnevnome životu. Zbog zanimanja tržišta proširuje se ponuda, izrađuju se konjići različitih veličina koji se oslikavaju crnom bojom, ukrašavaju crvenom i bijelom, te im se dodaju i griva i rep od krzna. Osim konjića, rade se i konjske zaprege, jednopreg, dvopreg, četveropreg, mljekarska kola s konjem, konji i kola za sijeno, volovske zaprege, magarci. Radi prilagodbe gradskoj djeci u proizvodnju se uvode motivi poput automobila, kamiona, zrakoplova, hidroaviona, vlaka ili tramvaja.
Do današnjih dana, ali s ponekim izmjenama, zadržala se i izradba dječjega namještaja: stolova, stolaca, rifljača – daski za pranje rublja, ormara, kreveta i zipki u različitim veličinama prilagođenima današnjim većim lutkama. Zagorske su igračke uvijek obojene živim bojama: crvenom, plavom, žutom, zelenom ili crnom. Zanimljive su i pokretne igračke što se pokreću s pomoću kotačića i/ili štapa pričvršćenoga za tijelo igračke, a jedna od najraširenijih je ptica ili leptir – klepetaljka koja lupa krilima, tj. klepeće dok ju dijete gura uz pomoć kotačića i štapa. Izrađuju se i plesači koji se vrte i plešu, vrtuljak – ringišpil, konji skakači, konjić – škrebetalka. Posebna je igračka akrobat – jopec, te četiri patke – race koje kljucaju na drvenoj podlozi povezanoj uzicom i drvenim utegom koji se u ruci vrti i pokreće figure.
Dječje drvene igračke tradicionalno se izrađuju u Stubičkome i Bistričkome Lazu, Gornjoj Stubici, Mariji Bistrici i Tugonici, mjestima na hodočasničkome putu k nacionalnomu marijanskomu svetištu. Izradbom igračaka bavile su se obitelji Hrastović, Gereci, Mikuš, Čukelj, Šagud, Joč, Dijanić, Gabud, Kunić, Topolovec, Lacković, Hajnić, Kreber, Petric, Japec, Brlečić, Skuliber, Jakupec i dr. U Stubičkome i Bistričkome Lazu igračke izrađuju Ivan Mikuš, Stjepan Mikuš, Marija Kunić, Barbara Mikuš, Ivan Šagud, Mato Joč, Mladen Mikuš, a u Gornjoj Stubici Slavko i Ana Ivanić. U Tugonici danas još rade Ivica Mesar, Petar i Vladimir Gorički, Stjepan Habazin i Ivan Hajnić. U Mariji Bistrici tom se radinošću bave Josip Hrastović i Lovro Fijan, dok se u Turnišću za izradbu tamburica specijalizirao Zvonimir Majdak. Glazbeni instrumenti, poznatiji kao dječje igračke tamburice (male, srednje i velike bisernice, dangubice i brač), izrađivali su se isključivo u Tugonici, odakle se način rada prenosi i u selo Turnišće. Od johina (jalšina) i bukova drva izrađuju se dijelovi glazbala koji se zovu tijelo – kopanjica, vrat – tuk, gornji dio vrata – frk, a za izradbu su potrebni i gornja rezonantna daska – deščica, klinovi za napinjanje žica – klički, pragovi, konjici i žice. Tamburice se još uvijek oslikavaju na način koji se uvriježio prije više od stotinu godina u Tugonici. Stražnja i bočne stranice instrumenta oslikavaju se žutom bojom, a rubovi i vrat crnom. Prednji je dio neobojen i oslikan biljnim motivima, poput cvijeta ili cvjetne grančice. Završni je postupak stavljanje žica, konjića i ugađanje instrumenta. U naselju Sveti Križ u općini Tuhelj 2025. otvoren je Park tradicijskih igračaka koji prikazuje tradicijske drvene igračke s područja Zagorja, ali u velikim formatima, autora Gorana Lendreca.
LIT.: I. Biškupić Bašić, Zbirka dječjih igračaka i igara, Zagreb 2016.
I. Biškupić Bašić