Dugan, Franjo, st.

Franjo Dugan st.

Dugan, Franjo, st., skladatelj, orguljaš i glazbeni pedagog (Krapinica kraj Budinščine, 11. IX. 1874 – Zagreb, 12. XII. 1948). Gimnaziju je pohađao u Varaždinu i Zagrebu, gdje je na Filozofskome fakultetu diplomirao matematiku i fiziku (1897) te privatno učio orgulje kod Vatroslava Kolandera. God. 1906. izabran je za člana ravnateljstva glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda, a 1907. bio je suosnivač Cecilijanskoga društva. Iduće godine na Visokoj školi za glazbu u Berlinu završio je studij kompozicije i orgulja te postao ravnatelj glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda i učitelj zbornoga pjevanja, a 1912. glavni orguljaš zagrebačke katedrale. God. 1920–22. bio je ravnatelj Muzičke akademije, na kojoj je predavao polifone discipline, orgulje i kompoziciju te bio pročelnik Odjela za kompoziciju (1927–40), a 1940–41. rektor Akademije. Istodobno je bio zborovođa pjevačkih društava »Kolo« i »Sloga«, Oratorijskoga zbora Sv. Marka (1923–26) te orguljaš u crkvama sv. Marka i sv. Marije, glazbeni kritičar Obzora, Narodnih novina i Glazbenoga vjesnika te urednik glazbenih priloga u Svetoj Ceciliji. Među njegovim djelima najbrojnije su kompozicije za orgulje i crkvene kompozicije, od kojih se ističu Toccata, Kromatska fuga te Preludij i fuga za orgulje, kao i djela bujne polifonije. Nakon harmonizacije koju je primijenio 1919, napjev hrvatske himne ustalio se u današnjem obliku. God. 1919. imenovan je dopisnim, a 1921. redovitim članom JAZU-a. Također je 1947. imenovan članom Instituta Maxa Regera u Bonnu.

LIT.: A. Klobučar, Dugan, Franjo st., Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb 1993. • B. Hanžek, Svestranost Franje Dugana starijeg, Sveta Cecilija, 76(2006) 3–4.

R.