Dumreicher

Johann Heinrich Dumreicher, rad Eduarda Kaisera, 1850; Albertina, Beč

Dumreicher, obitelj industrijalaca. Prvi istaknuti predstavnik bio je Johann Heinrich (Trst, 13. I. 1815 – Januševec, 16. XI. 1880), sveučilišni profesor i kirurg u Beču. Medicinski fakultet završio je u Beču 1838. Od 1844. bio docent, od 1849. redoviti profesor kirurgije i voditelj II. kirurške klinike u Beču, a 1875. izabran je za počasnoga člana Zbora liječnika Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Kupivši 1870. vlastelinstvo i dvorac Januševec, na vlastelinskome majuru Vrbina (danas Savski Marof), podignuo je tvornicu pjenice (kvasca) i žeste (špirita), koja je počela raditi 1875, a iduće je godine registrirana pod imenom »Baruna Dumreichera tvornica i rafinerija spirita i pjenice u Marofu«. Tvornicu je vodio njegov sin Teodor (1849 – 30. IX. 1893), koji je znatno povećao proizvodnju te sa svojim proizvodima sudjelovao na gospodarskim izložbama u Trstu (1882), Zagrebu (1891) i Pešti (1896). Bio je član Upravnoga vijeća Hrvatske komercijalne banke i jedan od organizatora Jubilarne gospodarske izložbe u Zagrebu 1891. Nakon njegove smrti tvornicu su vodila njegova braća Oskar (? – 1897), docent na Tehničkoj visokoj školi u Beču, koji je njome upravljao do svoje smrti, te Armand (1845–1908), član Carevinskoga vijeća, koji ju je najprije dao u zakup, a 1906. prodao Maxu Mayeru. Od 1967. sastavni je dio zagrebačke »Plive«.

LIT.: S. Krivošić, Dumreicherova tvornica žeste i pjenice u Savskom Marofu, Zbornik Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU, 1982, 12. • S. Krivošić i V. Dugački, Dumreicher, Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb 1993.

R.