eneolitik

glinena posuda, IV–III. tisućljeće pr. Kr., Velika pećina kraj Višnjice

eneolitik ili bakreno doba, prapovijesno razdoblje između neolitika i brončanoga doba (III. tisućljeće pr. Kr.), u kojem je došlo do niza promjena, od migracija preko novih društvenih pojava do prve obradbe kovina bakra, zlata i srebra. Eneolitičke kulture bile su sjedilačke, ali su imale i nomadsko-stočarska obilježja; stanovništvo se bavilo ratarstvom, stočarstvom i trgovinom, koja je tada postala značajna, ponajviše trgovina sirovinama i gotovim metalnim proizvodima. U to doba nastale su patrijarhalne i plemenske zajednice. Za poznavanje naseljenosti u eneolitiku osobito su važna nalazišta lasinjske kulture (po eponimnome nalazištu Lasinja u Pokuplju), koja se razvijala na podlozi neolitskih kultura (kasne sopotske i lenđelske). Premda već eneolitska, lasinjska je kultura ostala vjerna tradicijama kasnoga neolitika. Najvažnija su nalazišta na području Hrvatskoga zagorja Cerje Tužno i Cerje Novo. Eneolitiku pripada i kultura Retz-Gajary s regionalnim tipom koji je dobio ime po selu Višnjici nedaleko od špilje Velike pećine, poznatoga nalazišta lijepih primjeraka inkrustirane keramike.

LIT.: S.Dimitrijević, Problem neolita i eneolita u sjeverozapadnoj Jugoslaviji, Opuscula archaeologica, 5(1961) 1.

K. Filipec