Farkaš

Farkaš, zagorski knez ili župan (comes de Zagoria), prvi put spominje se 1242. Vjeran službenik kralja Bele IV., koji mu je 7. svibnja 1247. izdao povelju kojom mu je, s obzirom na njegove zasluge, osobito u doba mongolske (tatarske) provale, dozvolio »da grad (castrum), što ga je na svojoj zemlji podizati počeo, dogradi, pa da ga i on i njegovi nasljednici za sve vijeke posjeduju«. To je najstariji spomen gradnje nekoga burga u Zagorju uz kraljevu dozvolu. U ispravi iz 1258. spominje se da je Farkaš imao posjede kod »zemlje sv. Jurja« ili kod Juranšćine, te da je taj njegov posjed graničio s brdima kod Belca (mons Bilch) i Oštrca (ad Oztruz). U ispravi iz 1265. navodi se da je imao baštinske dijelove u zemljama Sirnonicha et Stopnicha koje je navedene godine ustupio banu cijele Slavonije Rolandu, a koji je u zamjenu njemu i sinu mu Gregoriju dao svu svoju zemlju u Zagorju, po imenu Novi dvori (Uyvduor). Kao privrženik kralja Bele IV. i slavonskoga bana Rolanda, spominje se još i 1267.

LIT.: V. Klaić, Krapinski gradovi i predaje o njima, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 10(1909).

K. Filipec