film

kadar iz televizijskoga serijala Fiškal, 1970.

plakat filma Seljačka buna 1573, 1975.

plakat filma Nosila je rubac črleni, 2022.

film. Hrvatska filmska povijest bilježi filmove i televizijske serije sa zagorskom tematikom ili snimljene u Hrvatskome zagorju. Izuzmu li se nesačuvani filmovi, snimljeni po scenariju M. Jurić - Zagorke, Matija Gubec (1917, redatelj Aleksandar Binički, Prvo hrvatsko kinematografsko poduzeće »Croatia«) i Grička vještica (1920, redatelj Hinko Nučić, koprodukcija Jugoslavije, tvornice filmova d. d. i kinematografskoga poduzeća »Croatia«), najstariji filmski zapis vezan uz Zagorje potječe iz 1934, kada je Drago Chloupek snimio dokumentarno-putopisni film Hrvatsko zagorje. Snimljen u produkciji Škole narodnog zdravlja, jedan je iz ciklusa tadašnjih obrazovnih filmova. U vrijeme Drugoga svjetskog rata Državni slikopisni zavod »Hrvatski slikopis« ostvario je ambiciozan projekt: film Barok u Hrvatskoj (1942), koji je, u režiji Oktavijana Miletića, djelomice sniman u Zagorju, u dvorcima Bistra i Opeka te u crkvi u Belcu, a, uz dokumentarne, ima i igrane kadrove u kojima se pojavljuju glumci Tito Strozzi i Marija Crnobori te baletni prvaci Ana Roje i Oskar Harmoš. Poduzeće Zora film iz Zagreba snimilo je 1952. u Zelendvoru, nekadašnjem vlastelinstvu s dvorcem koje je pripadalo grofovima Nádasdy, Drašković i Bombelles, dokumentarni film Zec u lovnoj privredi jer je upravo ondje M. Bombelles ml. (1858–1912) postavio temelje lovstva u Hrvatskoj, učinivši ga reprezentativnim i u srednjoeuropskim krugovima.

Dokumentarni filmovi snimani su o istaknutim piscima, slikarima, kiparima i glazbenicima rođenima u Hrvatskome zagorju. O kiparu A. Augustinčiću film je 1960. snimio Šime Šimatović. O naivnome slikaru naivcu I. Rabuzinu snimljena su dva filma: Uvijek za suncem (1986), redatelja Antuna Vrdoljaka, i Ključ sreće (2008), redateljice Gordane Brzović. S kajkavske grude (1996) Igora Michielija dokumentarni je zapis o bednjanskome kiparu I. Popijaču, kumrovečkome pjesniku D. Ulami te o M. Juraniću, likovnome umjetniku i župniku u Zagorskim Selima. O rodobojskoj pjesnikinji i pripovjedačici S. Košutić snimljen je obrazovni film Osmijeh (2002), a težak životni put novinarke, prozatistice i dramatičarke M. Jurić - Zagorke prikazala je Biljana Čakić-Veselič u dokumentarno-igranome filmu Zagorka (2007). Filmski portret slikara T. Lončara snimio je 2009. Miljenko Bukovčan (Drugi čovjek – Tihomir Lončar). Miro Branković snimio je 2011. za Hrvatsku radioteleviziju (HRT) film o pjesniku i prozaiku J. Cvrtili (Josip Cvrtila – dragi tata), a Damir Terešak snimio je 2017. dokumentarni film o boksačici I. Habazin – Djevojka od nula dolara. Iste godine dokumentarni film Cijena života – priča o Ljudevitu Juraku, o liječniku forenzičaru stradalome na završetku Drugoga svjetskog rata, snimila je Lada Džidić Barić, o usnoharmonikašu K. Oremušu Aleksej Pavlovsky snimio je 2019. film Sonny Boy iz Stubičke Slatine, a o mezzosopranistici A. Horvat film je 2023. snimio Mihael Kukavčić po scenariju Ž. Potočki (IDEAL –udahnuti dušu pjevanoj riječi). Priču o M. Gupcu i M. Jurić - Zagorki donio je 2018. Robert Knjaz u drugoj sezoni dokumentarno-zabavnoga serijala Hrvatski velikani. O dvojici državnika rođenih u Zagorju također su snimani filmovi. Iz filmske građe snimljene o J. Brozu - Titu u zagorskome kontekstu izdvajaju se dokumentarni prigodni film Zagorje slavi (1952) Branka Bauera i biografski igrano-dokumentarni televizijski film za djecu Dječak sa Sutle, koji je 1987. po književnome predlošku Milivoja Matošeca snimio Joško Marušić, dok je O. Kosovac autor dokumentarnih filmova Tuđman: Imamo Hrvatsku!, 1–2 (1992), Ispraćaj predsjednika Tuđmana, 1–2 (1999) i Dr. Franjo Tuđman – prvi hrvatski predsjednik (2005).

Više dokumentarnih filmova, prikazivanih u obrazovnome programu HRT-a, snimljeno je o pojedinim zagorskim dvorcima. Tematskom obuhvatnošću ističe se film Dvorci Hrvatskog zagorja, redateljice Mire Wolf, a istoj temi posvećen je i nedovršen igrano-dokumentarni film Zagorje, dvorci (1997) Jelene Rajković. Povijesno-umjetničke tematike dokumentarci su Belec, redatelja S. Draganića iz 1958, te Crkve i dvorci Hrvatskog zagorja, redatelja i scenarista Radovana Ivančevića iz 2008. Marijanskomu kultu u Zagorju posvećen je znanstveno-obrazovni film Stella Maris Hrvatskog zagorja (2003), redateljice Marije Jović, snimljen po scenariju Hrvojke Mihanović-Salopek.

Tradicijska kultura Hrvatskoga zagorja predstavljena je dokumentarnim filmovima o izradbi kinča Zorice Rajković (1974) i Danice Leštek – Daruj mi rožicu (2023) – u suradnji Kajkaviane i Etnografskoga muzeja, u Zagorskim bregima zelenima i kalnima (1994) I. Michielija, u filmu Dedek, batek, bakica (1999), o čipkarskoj tradiciji i njezinim nositeljicama u Lepoglavi Vlatke Vorkapić, te u dokumentarno-igranome filmu 500 (2023) Karla Mitoka i Marine Buhin, o pola tisućljeća starome običaju uskrsnoga strijeljanja pod Kostelom.

God. 1968. Milica Borojević snimila je dokumentarni film Duša naša zagorski je kraj, o životu obitelji Kiš u dvorcu Šćrbinec. O povijesnoj buni seljaka 1573. snimljeni su dokumentarni filmovi Buna (1969) M. Borojević, koji prikazuje položaj kmetova u XVI. st. u Hrvatskoj, rađanje i tijek bune pod Gupčevim vodstvom, njezino gušenje i kažnjavanje seljaka, Buna traje (2018) Tihane Kopse, u produkciji HRT-a, s prikazom načina obilježavanja toga događaja uz povijesni kontekst i oživljene likove Gupca i Tahija, te dva animirana filma, nastala u produkciji Zagreb filma: I videl sem daljine meglene i kalne (1964) Zlatka Boureka, temeljen na Krležinim Baladama Petrice Kerempuha, i Gubecziana (1974) Dušana Vukotića, koji kroz slike i skulpture naivnih umjetnika donosi viziju Seljačke bune i tragične sudbine njezina vođe. Nekoliko dokumentarnih filmova snimljeno je i o drugim temama usko vezanima uz Zagorje. God. 1971. Krsto Papić snimio je dokumentarni film o vlasnicima ilegalnih radiostanica u Zagorju, a iste godine svjedočanstva stanovnika Zagorja o vješticama zabilježio je Petar Krelja u filmu Coprnice. Putovanje vlakom iz Zagorja u Zagreb i natrag tematiziraju filmovi Između smjena (1956) S. Draganića i Zagorski cug (1986) Jure Orlovca. God. 1992. P. Krelja snimio je film o većoj skupini prognanika iz Slavonije i Posavine koji su mjesecima boravili u vlaku, na sporednome kolosijeku željezničke postaje u Klanjcu. O radničkome štrajku u ivanečkoj tvornici ITAS snimljeni su filmovi Tvornica je naša (2016, redateljica Vedrana Pribačić) i Tvornice radnicima (2021, redatelj Srđan Kovačević). Željko Belić 1992. snimio je film Deda, o najstarijem zagorskom borcu koji za vrijeme Domovinskoga rata hrabri mlade vojnike, Srđan Segarić dokumentarni film Zavjet (2000), s prikazom mladoga para suočenoga s teškom bolešću na početku bračnoga života u zagorskome selu. O vojnicima i civilima ubijenima po završetku Drugoga svjetskog rata u Maceljskome gorju snimljeni su dokumentarni filmovi Macelj – gora zločina (2009), koji je realizirala Udruga za njegovanje uspomene na žrtve Macelja 1945., i Macelj – Titovo stratište (2017, redateljica Nada Prkačin). Dokumentarni film Djeca tranzicije (2014) Matije Vukšića prikazuje surovu realnost hrvatske mladeži, pri čem jedna od protagonistica, zbog zlostavljanja na društvenim mrežama, počini samoubojstvo u šumi iznad Zlatara. Redateljica Sunčana Ana Veldić 2017. snimila je autobiografski dokumentarni film Precijenjena dramaturgija, u kojem promišlja o višeslojnosti vlastite egzistencije, a u filmu se pojavljuju i kadrovi zagorske ladanjske idile.

Hrvatskomu zagorju i njegovim znamenitostima posvećene su pojedine epizode dokumentarno-obrazovnoga serijala od 180 epizoda Bajkovita Hrvatska (2014–15), autora Paule i Đela Jusića ml. (Galerija Antuna Augustinčića Klanjec; Kraneamus – Muzej krapinskih neandertalaca, Hušnjakovo brdo, Krapina; Sarkofazi obitelji Erdődy, Klanjec; Muzej seljačkih buna, Gornja Stubica; Dvorac Oršić, Gornja Stubica; Muzej Staro selo Kumrovec; Dvor Veliki Tabor; Dvor Trakošćan, Bednja; Pavlinski samostan Blažene Djevice Marije, Lepoglava; Lepoglavska čipka; Crkva sv. Marije Snježne, Belec; Crkva Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, Lepoglava; Crkvena umjetnost Hrvatskog zagorja – Dvorac Oršić, Gornja Stubica; Marijin dvor, Lužnica; Franjevački samostan i crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, Klanjec; Legenda o Veroniki Desinićkoj, Veliki Tabor, kapela sv. Ivana; Svetište Majke Božje Bistričke, Marija Bistrica) te dvije epizode dokumentarnoga serijala I to je Hrvatska (2013) R. Knjaza (o zagorskim kletima i o Muzeju krapinskih neandertalaca). Dokumentarni serijal Filipa Filkovića Ideja uspona (2023) u četiri epizode donosi životna iskustva ambicioznih i zapaženih pojedinaca, a druga epizoda posvećena je trima protagonistima iz Zagorja. Isti autor scenarist je i redatelj serijala od 12 epizoda Povratak životinjama (2024), o ugroženim pasminama i sojevima životinja u Hrvatskoj, a deseta je epizoda posvećena zagorskomu puranu.

Popularizatorsko-promidžbene naravi dokumentarni su filmovi Dragulj Hrvatskog zagorja, koji je u Trakošćanu, kumrovečkom »Starom selu«, Zelenjaku i na Cesargradu 1998. snimio Juraj Rožić, te Zagorskim stezama vuskim, redatelja Tina Macana, iz 2021. U istoj je kategoriji i HRT-ov serijal Stani v Zagorju (2020), autorice i voditeljice Andree Buče. Kroz osam epizoda (Klanjec, Desinić, Krapina, Gupčev kraj, Bednja, Istočno zagorje, Kumrovec, Zabok) na popularan način prikazani su različiti dijelovi Zagorja i s njima povezane zanimljivosti.

S ciljem promoviranja Zagorja kao značajnoga turističkoga odredišta kontinentalne Hrvatske, Turistička zajednica Krapinsko-zagorske županije redovito organizira snimanje promotivnih turističkih filmova pod nazivom Zagorje – bajka na dlanu. U tu svrhu snimljeni su, među ostalim, četverominutni film produkcijske kuće Krijas, u režiji Jasenke Haleuš, premijerno prikazan 2019. te promidžbeni film tvrtke Balduči film, u režiji Hervea Tirmarchea, premijerno prikazan 2023. Iste godine snimljen je i film Vinogradi s pogledom. U turističke svrhe lokalne su turističke zajednice snimile, među ostalim, i dokumentarne filmove Rujanska jutra u pregradskom kraju (2020), Gupčev kraj (2022), Zlatni istok Zagorja (2023), 830 godina Krapine i U zagrljaju prirode – Veliko Trgovišće (oba 2024).

Nakon Drugoga svjetskog rata Zagorje je na različite načine bilo povezano s filmom, pa su ondje snimani televizijski filmovi i serije. Redatelj B. Bauer snimio je 1956. kozerijski dokumentarni film s elementima igranoga Doviđenja Krapino, o filmskoj ekipi koju gradom vodi dječak Željko. U dvorcu Opeka 1962. snimani su nastavci zapadnonjemačkoga serijala Lugareva kći (Die Försterchristel, redatelj Franz Josef Gottlieb), 1970. dugometražni hrvatski film Put u raj (redatelj Mario Fanelli po Krležinu književnom predlošku) te 1975. igrani film Poroci tajni, vrline javne – Vizi privati, pubbliche virtù (redatelj Miklós Jancsó), u jugoslavensko-talijanskoj koprodukciji. Na željezničkoj pruzi Varaždin–Golubovec 1979. sniman je kratki igrani film Parnjača (redatelj Matjaž Žbontar). Povijesna hrvatsko-slovenska seljačka pobuna bila je tema igranoga filma Seljačka buna 1573 (1975). Raskošnu filmsku produkciju, djelomice snimanu u Zagorju, režirao je Vatroslav Mimica po romanu A. Šenoe, unoseći elemente Krležinih Balada Petrice Kerempuha. Film je 1979. adaptiran i za televizijsku seriju naslovljenu Anno Domini 1573. Po istoimenim književnim predlošcima A. Kovačića Joakim Marušić režirao je dvije televizijske serije, radnja kojih se djelomice odvija i snimana je u Zagorju – Fiškal (1970) u pet epizoda i U registraturi (1974) u devet nastavaka. U Bušinu kraj Pregrade 1978, kod kleti Cvek, u produkciji Radiotelevizije Zagreb, snimljeno je nekoliko scena miniserije Mačak pod šljemom, temeljene na istoimenome romanu Jože Horvata. Četverodijelna dramska miniserija Čuvar dvorca (2017), scenarista i redatelja Lukasa Nole, koja govori o političkoj sceni u Hrvatskoj 1980-ih i prati radnika tadašnje Službe države sigurnosti, snimana je u kumrovečkome Spomen-domu i u Vili Kumrovec. U Velikome Taboru, Trakošćanu te u obližnjim selima djelomice je snimljen film Kalvarija (1996) Zvonimira Maycuga, koji govori o homoseksualnoj ljubavi novinara i putujućega harmonikaša i domara u dvorcu u Zagorju, a u jednoj zagorskoj šumi i film strave Zagorski specijalitet (2011) Davida Kapca, o petero mladih poslovnih ljudi koji stižu na team building na napušteni paintball teren. Redatelj Ivan Livaković u imaginarno zagorsko selo Kučkovec smjestio je Bitchville (2011), ekspresivni eksperimentalni film o snimanju filma. God. 2022. na nekoliko zagorskih lokaliteta (Bedekovčina, Pustodol Orehovički, Orehovica, Krapina, Kumrovec, Marija Gorica) nakon pola stoljeća snimljen je prvi dugometražni igrani film na kajkavskome – romantična komedija Nosila je rubac črleni – redatelja Gorana Dukića i scenaristice Sandre Antolić.

God. 1999. u Šibeniku je pokrenuta → Škola medijske kulture »Dr. Ante Peterlić« (do 2007. Škola medijske kulture), sljednica Ljetne filmske škole u Trakošćanu, koju je utemeljila Filmoteka 16, i koja se održavala od 1965. do 1990. Na zagorskome području održana je u Trakošćanu (2000–05, 2014–16), Varaždinskim Toplicama (2006–09) i Krapinskim Toplicama (2017). U organizaciji Građanske organizacije za kulturu (GOKUL) iz Zaboka od 2003. u Dvoru Veliki Tabor održava se → Tabor Film Festival, međunarodni festival kratkometražnoga filma, koji se od 2007, osim u Velikome Taboru, održava i na drugim lokacijama po Zagorju (2007. dvorac Oršić u Gornjoj Stubici; 2009–11. Zabok; 2012. Kumrovec, uz Desinić; 2014. Marija Bistrica i Zabok, uz Desinić). GOKUL od 2012. organizira i međunarodni festival filmova za djecu KIKI, na kojem se prikazuju profesionalni igrani, dokumentarni, animirani i eksperimentalni kratkometražni filmovi namijenjeni djeci i mladima, s ciljem razvoja kulture gledanja filmova u ranoj dječjoj dobi i podizanja vizualne pismenosti djece. Festival se od osnutka održava u Zaboku, a projekcije se povremeno prikazuju u kinodvoranama u Krapini (2017, 2020–23), Krapinskim Toplicama (od 2022), Mariji Bistrici (od 2023) te Klanjcu i Velikome Trgovišću (od 2024).

M. Klemenčić i J. Lukec