Fodroci

obiteljski grb

Fodroci (de Fodoroucz, Fodroucz, Fodroczy, Fodrocz, Fodrovec iz Borkovca, Fodrovečki), plemićka obitelj s posjedima u Varaždinskoj, Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji. Podrijetlom iz Transilvanije, odakle je za tatarske provale u XIII. st. jedan njezin član došao u Hrvatsku, gdje je stekao posjed u Križevačkoj županiji, po njemu nazvan Fodrovec. Prvi poznati pripadnik obitelji bio je Grgur, župan Zagrebačke županije, kojemu je 1446. ban Fridrik Celjski darovao posjed Borkovec kraj Zlatara, po kojem je obitelj dobila pridjevak iz Borkovca. Obitelj se u razdoblju XV–XIX. st. podijelila na nekoliko grana, a njezini su pripadnici stjecali posjede u Varaždinskoj, Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji. Više članova obitelji obnašalo je dužnost plemićkoga suca Varaždinske županije i druge visoke državne i vojne časti. U XVII. st. istaknutiji član obitelji je Petar, kulturni djelatnik i pravnik, a u XVIII. Donat, posjednik dvorca Borkovec i kurije u Ludbregu te fiškal u Križevačkoj županiji, koji je oko 1773. sastavio zbirku regesta i prijepisa dokumenata obitelji te zbirku latinskih i kajkavskih pjesmama (Pjesmarica Donata Fodrocija, 1762). I drugi članovi obitelji iskazivali su sklonost kulturnim aktivnostima, poput → Ladislava, pisca, pravnika i bibliofila te njegovih sinova Franje (1793 – ?), čije se bilješke na hrvatskome, latinskome, njemačkome i francuskome jeziku (1807) čuvaju u Zbirci rijetkosti u NSK u Zagrebu, i Žigmunda (Sigismunda) (1791–1843), odvjetnika u kraljevskoj kuriji u Pešti te bilježnika u Križevačkoj županiji, plemićkoga suca Gorskoga kotara i prisjednika kraljevinskoga sudskoga stola, koji je na svoj posjed Tršci kraj Svetoga Ivana Zeline prenio očevu knjižnicu. Važnu ulogu u političkome životu Hrvatske imao je Aleksandar (Šandor, Škender) (1826–1890), bilježnik Križevačke županije i njezin zastupnik na Ugarsko-hrvatskome saboru u Požunu 1846. te u Hrvatskome saboru 1867–71, član regnikolarne deputacije Hrvatskoga sabora 1868. i Ugarskoga sabora 1869. i 1871. Također je od 1875. djelovao kao veliki župan Riječke županije, od 1878. veliki župan Križevačke županije, a 1886. i kao vijećnik Stola sedmorice. Isticao se i u drugim područjima javnoga života: bio je član Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva, a dio obiteljske knjižnice darovao je 1850. Društvu za jugoslavensku povjestnicu i starine. Aleksandrov sin Mark Aurel (Aurelije) (1855–1944) bio je tajnik i podžupan Varaždinske županije (1888–89) te podžupan Požeške (1889 –92) i Zagrebačke županije (1892–1906), u kojoj je bio i veliki župan 1905–06. U Zemaljskoj vladi djelovao je kao banski savjetnik (1907 –13) i namjesnik (1913–17) te bio zastupnik kotara Nuštar u Hrvatskome saboru (1914–18). Članovi obitelji stekli su 1920. i posjed Bogačevo kraj Križevaca. Obiteljska grobnica nalazi se u kapeli sv. Martina u Martinšćini kraj Zlatara, a obiteljski arhiv čuva se u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu.

LIT.: Gj. Szabo, Spomenici kotarâ Krapina i Zlatar, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, Nova serija, 13(1913–14). • E. Laszowski, Tri Fodrocija Petar, Ladislav i Sigismund: prilog familijarnoj i kulturnoj historiji, Novosti, 24–26. XII. 1929. • T. Đurić i D. Feletar, Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske, Čakovec 1971. • V. Noršić, Povijest župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru, Zlatar 1994.

I. Mandušić