franjevački samostan u Klanjcu

samostanski sklop, 1632–58.

pročelje crkve

glavni oltar braće Fantoni, 1859, samostanska i župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije

franjevački samostan u Klanjcu. Nakon što su u XVI. st. izbjegli iz Bosne u Hrvatsku, franjevce su na klanječko područje doveli Erdődyji, gospodari i vlasnici Cesargrada, koji su naraštajima bili i pokrovitelji samostana (njihov grb nalazi se nad ulazom u klanječki samostan). Erdődyji su početkom XVII. st. franjevce prihvatili na više svojih imanja u Hrvatskoj (Samobor, Jastrebarsko), a na području Zagorja u Mariji Gorici te na svojem posjedu Radakovo oko 10 km južno od Klanjca, gdje su na lokalitetu Jantunušak ovi podignuli samostan sv. Antuna, o kojem je sačuvano malo podataka. Budući da je samostan u Radakovu 1625. stradao u potresu, 1628. Sigismund i Nikola Erdődy predložili su franjevcima da umjesto obnove podignu novi samostan u Klanjcu, između staroga Cesargrada i njihova novog sjedišta Novih dvora te im dali na korištenje kapelu sv. Leonarda opata uz groblje, a osigurali su im i posjede za uzdržavanje. Darovnicu kojom su se obvezali na gradnju samostana izdali su 1630. Samostan se gradio između 1632. i 1658, najstarije je južno krilo na koje su dograđeni zapadno i sjeverno krilo. Od 1632. samostan ima predstojnika, a od 1658. gvardijana. Samostanska crkva Navještenja Marijina građena je od 1639. do 1655, kada je i posvećena. To je longitudinalna jednobrodna građevina s pravokutno zaključenim svetištem. S obje strane broda nalaze se po tri kapele, pa cjelina ima oblik križnoga tlocrta. Stilski ima značajke ranobarokne gradnje. Zvonik uz pročelje crkve podignut je 1678. Crkva je bila mauzolej obitelji Erdődy: u njoj su pokapani članovi obitelji, a sačuvani metalni sarkofazi (danas izloženi u podrumu samostana) po umjetničkoj vrijednosti i rijetkosti usporedivi su s carskim sarkofazima u Beču. Samostan se razvio u snažno ne samo duhovno nego i gospodarsko i kulturno središte Zagorja. Nakon dovršetka gradnje, franjevci su se 1686. odrekli svih darovanih posjeda, osim nužne okućnice, kako bi ispunili zavjet siromaštva. Samostan je 1716. teško stradao u požaru, nakon kojega je 1721–73. temeljito obnovljen na postojećim temeljima: proširena su dva krila, a izgrađen je i novi refektorij. U crkvi su nastale promjene inventara jer su izvorni oltari stradali u požaru. Najvrjedniji oltar nastao u obnovi jest oltar sv. Antuna Padovanskoga. Preustrojem župa za biskupa Vrhovca, samostanska crkva postala je 1789. i župna crkva novoustrojene župe u Klanjcu, izdvojene iz starije župe Tuhelj. U XVIII. st. samostan je doživio razdoblje prosperiteta. U njemu je stalno boravilo dvadesetak redovnika s gvardijanom na čelu. Klanječki franjevci pripadali su provinciji koja je nekoliko puta mijenjala naziv, prvotno je to bila provincija Bosna Hrvatska, no kako je proširena i na Kranjsku, veći dio vremena bila je mješovita hrvatsko-kranjska provincija, u kojoj su brojčano dominirali kranjski redovnici. Tek od 1900. opet je uspostavljena Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda. Obnova crkve i samostana u XVIII. st. privukla je majstore i umjetnike koji su gradili oltarne retable i opremali sakristiju vrijednim namještajem. Većinom su to bili kranjski majstori, a dolazili su i franjevci iz Tirola, o čemu svjedoče sačuvani rukopisi i studije o obnovi samostana. Prije požara 1716. crkva je imala šest oltara, nakon obnove devet oltara, a danas ih je pet. Ranarnici i školovani ljekarnici uzgajali su i brali ljekovito bilje koje su pripremali i čuvali u samostanskoj ljekarni. U samostanu je 1706. otvoren provincijski studij filozofije koji je redovito djelovao do 1817; jedino je 1716–25. zbog požara bio premješten na Trsat. Uz studij filozofije bila je vezana i samostanska knjižnica u kojoj su danas najvrjedniji primjerci triju inkunabula i šezdesetak starih hrvatskih knjiga tiskanih do 1850. Budući da su studij pohađali i slovenski studenti, sačuvano je i osamdesetak starijih slovenskih knjiga. Knjižnica obuhvaća građu od približno 1000 svezaka. U samostanu su boravili i orguljaši te učitelji koji su poučavali djecu. U riznici je sačuvana bogata zbirka predmeta od metala, monstranci, kaleža, križeva i svijećnjaka iz XVII. i XVIII. st. Od dvadesetak sačuvanih slika, ističu se slike Hansa Georga Geigera iz druge polovice XVII. st. U crkvi je 1859. postavljen, a 1860. posvećen glavni oltar, što su ga izradila braća Fantoni iz Genove. Oltarnu sliku Navještenja naslikao je Karlo Dietrich iz Graza. U samostan je 1959. uvedena električna energija, znatnije je obnovljen 1971, a temeljita obnova postupno se odvija od 1988. do današnjih dana. Župna crkva i samostan teže su oštećeni u potresu 29. XII. 2020; sanacija je u tijeku.

LIT.: P. Cvekan, Franjevački samostan u Klanjcu, Klanjec 1983. • Đ. Cvitanović, Franjevci u Klanjcu, Hrvatsko zagorje, 11(2005) 1–2. • A. Ivanjek (prir.), Stare kajkavske knjige i rukopisi: kajkavska rara iz Franjevačkog samostana u Klanjcu, Klanjec 2023. • S. Horvatin, S. Zamuda i D. Žažar (ur.), Tajne dokumenata iz tornja klanječke crkve, ibid.

M. Klemenčić