Galinec, Franjo

Galinec, Franjo , književni povjesničar (Vranojelje kraj Bednje, 23. VII. 1887 – Varaždin, 8. V. 1945). Pučku školu pohađao je u Vrbnu, a gimnaziju u Varaždinu, gdje je maturirao 1908. Slavistiku i klasičnu filologiju studirao je u Pragu, Beču i Zagrebu, gdje je i diplomirao 1913. U svibnju 1914. zaposlio se kao nastavnik u Velikoj gimnaziji u Varaždinu, a ujesen iste godine je mobiliziran. God. 1918, po završetku rata, vratio se u varaždinsku gimnaziju. Od 1930. do 1933. bio je profesor na Učiteljskoj školi u Čakovcu, a od 1940. do 1941. ravnatelj varaždinske gimnazije, gdje je do smrti u svibnju 1945, kad je ubijen pri partizanskome zauzimanju grada, radio kao profesor hrvatskoga jezika i književnosti, a povremeno je vodio nastavu latinskoga, grčkoga i njemačkoga jezika. Znanstvenoistraživački ponajviše je proučavao stariju hrvatsku, pretežito kajkavsku i bosanskohercegovačku književnost. Služio se komparativnom metodom, istražujući loci communes, motivske, tematske i tekstualne sličnosti, izvore, varijante i suodnose s antičkom književnošću, a rezultate istraživanja objavljivao u različitim periodičnim publikacijama. Pisao je o Jurju Habdeliću kao književnome uzoru i izvoru Jurju Mulihu u njegovu djelu Posel apostolski (Nastavni vjesnik, 1933–34, 42), o Mulihovu meceni, bednjanskome župniku Franji Gluščiću (Narodna starina, 1934, 34), o Habdelićevu utjecaju u Gašparotijevu hagiografskome djelu Cvet sveteh (Vrela i prinosi, 1936, 6), potom o strašnim kaznama zbog zatajivanja grijeha na ispovijedi koje, kao opća mjesta, povezuju Matiju Divkovića, Štefana Zagrepca, J. Muliha i H. Gašparotija (Nastavni vjesnik, 1934–35, 43). U kajkavskoj književnosti proučavao je i motiv rajske ptice u djelima Posel apostolski J. Muliha i Cvet sveteh H. Gašparotija (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1934, 29/2), motiv nesretne i gonjene djevojke (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1936, 30/2), Edipov motiv kao vjersku pouku o grijehu i praštanju (Nastavni vjesnik, 1933–34, 42; Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1940, 19/1–2) i pojavu Ezopove basne u Habdelića, Zagrepca i Gašparotija (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1935, 30/1). Istraživao je legendu o Barlaamu i Jozafatu u hrvatskoj književnoj tradiciji (Nastavni vjesnik, 1935–36, 44), kao i književno podrijetlo nekih hrvatskih narodnih pripovjedaka (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1940, 32/2). Osim kajkavskim piscima, bavio se i Markom Marulićem (Vrela i prinosi, 1935, 5; Nastavni vjesnik, 1936–37, 45; Croatia sacra, 1937, 13–14; Slavia, 1940, 3), Andrijom Kačićem Miošićem (Hrvatska revija, 1937, 12) te istraživao odnos Vuka Stefanovića Karadžića prema hrvatskomu jeziku i književnosti i Karadžićevo preuzimanje hrvatskih narodnih poslovica, bez navođenja izvora, iz djela Dizionario italiano, latino, illirico (1728) Ardelija Della Belle u zbornik Srpske narodne poslovice (Vrela i prinosi, 1944, 3).

LIT.: D. Bišćan, Prinos Franje Galinca proučavanju kajkavske književnosti XVII. i XVIII. stoljeća, Kaj, 29(1996) 3. • isti, Franjo Galinec: 1887.–1945., Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, 1998, 10–11.

J. Lukec