Galjuf, Ivan

Galjuf, Ivan (Gallyuff), pisac (Cesargrad, 19. I. 1710 – Varaždin, 17. II. 1770). U isusovački red stupio u Varaždinu 1725. Studij filozofije (1729–31) i teologije (1737–40) pohađao u Grazu, književnosti u Leobenu, a matematike u Beču. Prije teološkoga studija predavao je u gimnazijama u Požegi (1732) i Zagrebu (1733–34. i 1736). U Ljubljani predavao filozofiju (1743–45), a u Zagrebu filozofiju, teologiju i kanonsko pravo (1746–53). Od 1753. do 1756. bio je rektor zagrebačkoga, od 1757. do 1760. požeškoga kolegija te ravnatelj konvikta u Varaždinu. Autor je latinske drame u stihovima Croatia theatrum virtutis Erdödianae, o junačkim djelima hrvatskih plemića Erdődyja, koju su njegovi učenici prikazivali u Zagrebu 1733. Pripremio je hrvatska izdanja školskih udžbenika, zbornik latinske frazeologije Flos litinitatis Françoisa Pomeya i stilistiku Syntaxis ornata Franza Wagnera, pridodavši uz svaku frazu ili izreku na latinskome njihove kajkavske prijevode. God. 1759. kao rektor u Požegi osnovao je osnovne škole na isusovačkim imanjima Kutjevu i Sesvetama, a u Zagrebu je utemeljio tiskaru i knjižaru, u kojima su se tiskale i prodavale školske knjige. Stanislav Južnič spominje ga i kao pisca djela Aristotelova fizika s tezama iz 1744. koje se čuva u Narodnoj in univerzitetnoj knjižnici u Ljubljani.

LIT.: V. Dukat, Dva latinsko-hrvatska udžbenika XVIII vijeka, Nastavni vjesnik, 12(1904). • M. Vanino, Isusovci i hrvatski narod, 1–2, Zagreb 1969–87. • S. Južnič, Začetki moderne znanosti v Ljubljani, Kronika, 52(2004) 3. • isti, Isusovački stručnjaci u Varaždinu, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, 2015, 26.

J. Lukec