Gereczy

Gereczy (Gereczi; de Gerecz), plemićka obitelj s posjedima u nekadašnjoj Varaždinskoj, Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji te ugarskim županijama Tolna i Somogy (XIII–XVIII. st.). Podrijetlom su iz Ugarske, odakle su u nepoznato doba došli u Križevačku županiju, gdje su prema srednjovjekovnoj utvrdi i posjedu Gerec (Gradac) na širem području današnjega naselja Stari Gradac nedaleko od Pitomače dobili ime Gereczy. Zahvaljujući bogatstvu, temeljenu na prihodima s nekoliko vlastelinstava i mnogih manjih posjeda, povezivanjem ženidbenim i drugim vezama s uglednim hrvatskim i ugarskim plemićkim obiteljima (Šubići Peranski, Praškoci, Bisaški, Gotal, Kaštelanović, Patačić, Keglević, Vojković, Črnkoci i dr.) te obnašanjem visokih upravih službi, tijekom novoga vijeka uzdignuli su se među najuglednije plemićke obitelji hrvatsko-slavonskoga kraljevstva.

Prvi poznati član obitelji bio je Mojs I. (prva polovica XIII. st.), palatin kralja Andrije II., od kojega je dobio posjed Gerec. Njegov stariji sin Mojs II. (spominje se 1251–80) bio je 1272. slavonski ban. Kako Mojs nije imao potomaka, ostali pripadnici obitelji potječu od njegova brata Aleksandra (spominje se 1315–23), koji se 1323. borio pod zapovjedništvom slavonskoga bana Nikole Gut-Keleda. U njegovim rukama nalazio se tek posjed Gerec te nekoliko sela u županijama Tolna i Somogy. Aleksandar je imao sinove Mojsa III. (spominje se 1345–79), koji je bio virovitički župan tijekom 1370-ih i Jurja (spominje se 1345) koji su utemeljili dvije grane obitelji s mnogobrojnim potomstvom te su 1439. uvršteni među vodeće slavonske plemiće. Mojsovi unuci Sigismund (spominje se 1417–22) i Mihovil I. (spominje se 1417–22) te Jurjevi unuci Sandrin II. (spominje se 1422) i Mihovil II. (spominje se 1422) utemeljili su četiri ogranka. Ogranak Mihovila II. Jurjeve grane izumro je tijekom prve polovice XV. st. s njegovim sinovima Nikolom (spominje se 1492–99) i Ivanom (spominje se 1422), pa svi ostali članovi obitelji potječu od Sigismundova sina Grgura (spominje se 1448), sinova Mihovila I. Nikole i Ivana (spominju se 1422) i sinova Sandrina II., Antonija (prije 1461–između 1513. i 1517) i Marka (spominje se 1468–92). God. 1518. zbog sukoba s Crkvom kralj im je nakratko oduzeo sve posjede, a pred udarom Osmanlija morali su polovicom XVI. st. napustiti sve svoje posjede u Križevačkoj županiji i u županiji Tolna te se preseliti na posjede u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji. Tijekom XV. i XVI. st. obitelj se vrlo razgranala, a i njezini posjedi znatno su se povećali ženidbama s pripadnicima uglednih velikaških i plemićkih obitelji, donacijama i kupnjom.

Iz obitelji je poteklo više istaknutih osoba, koje su djelovale u javnome životu hrvatsko-slavonskoga i ugarskoga kraljevstva, obnašajući od XV. st. nadalje različite crkvene, svjetovne i vojne službe i časti. Među njima osobito se ističu Mojs IV. (spominje se 1442–48), sudionik neuspješne vojne ugarskoga namjesnika i vojskovođe Ivana Hunyadija na Srbiju 1448, Petar (spominje se 1481–92), zagrebački župan 1481, Antonije (spominje se 1461–1513), protonotar, kaštelan Donje Lendave i član kraljevske kancelarije, Silvestar (spominje se 1524–29), estragonski kanonik i arhiđakon, Emerik (spominje se 1507–19), član kraljevske kancelarije, Bartol (polovica XVI. st. – nakon 1588), sudionik bitke kod Sigeta 1566. i potkapetan Kaniže 1588, te Adam (druga polovica XVII. st. – nakon 1708), kostajnički kapetan (1705–08) i posljednji muški potomak obitelji.

U Hrvatskome zagorju i u njegovim rubnim područjima obitelj je posjedovala nekoliko zemljišnih dobara, među ostalim bisaško vlastelinstvo, udio cesargradskoga vlastelinstva te plemićke posjede Babinić, Vidovec, Meranje, Dubravicu, Ravno i Maruševec. Uz to su 1621. dobili grebengradsko vlastelinstvo zbog protuhabsburških stajališta dotadašnjega grebengradskog vlastelina Franje Batthyanyja tijekom bune erdeljskoga kneza Gabrijela Bethelena, no nema potvrde da su ikada bili uvedeni u njegov posjed.

LIT.: J. Adamček i I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. • J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980. • P. Maček, Rod Patačića od Zajezde: rodoslovna rasprava, Zagreb 2004.

K. Regan