germanizmi

germanizmi, riječi njemačkoga podrijetla posuđene u koji drugi jezik i prilagođene njegovu jezičnomu sustavu. U govore Hrvatskoga zagorja germanizmi su najčešće ulazili iz bavarskoaustrijskoga (bavaustr.) dijalekta (buhtlin – vrsta kolača od dizanoga tijesta < Buchtel; paradajz – rajčica < Paradeiser; štamperlin – čašica za žestoka pića < Stamperl) i rezultatom su dugoga razdoblja zajedničke povijesti sjeverozapadne Hrvatske i austrijskih zemalja. Leksičke su posuđenice iz njemačkoga preuzimane u različitim razdobljima: od starovisokonjemačkoga (stvnjem.) (coprati – čarati < zouparon; opica – majmun < affo; pehar < pehhari, škrinja < scrini), preko srednjovisokonjemačkoga (srvnjem.) (štibra – porez < stiuwer; cigla – opeka < zigel; fara – župa < pharre) do u novije vrijeme posuđenica iz novovisokonjemačkoga (njem.), ponajprije posredstvom govora gastarbajtera i njemačkih turista (autoban < Autobahn; bauštela < Baustelle; luftmadrac < Luftmatratze). Neke od germanizama, osobito one starije koji su ušli i u hrvatski standardni jezik, danas se više i ne prepoznaje kao posuđeno jezično blago (krumpir < bavaustr. Grundpirn; ladica < srvnjem. lade; šalica < bavaustr. Schale; vaga < stvnjem. wāge).

O intenzitetu jezičnoga dodira zagorskih i bavarskoaustrijskih govora svjedoči činjenica da preuzeti germanizmi pripadaju veoma raznolikim područjima: od biljnoga svijeta (celer < bavaustr. Zeller; fergismajniht – potočnica < njem. Vergißmeinnicht; karfiol – cvjetača < bavaustr. Karfiol; kelraba < bavaustr. Kehlerabi), preko ugostiteljstva (bircaus, bircus, birtija – gostionica < bavaustr. Wirtshaus; bartaš, bert, birt, birtaš, birtašica, birtašev < bavaustr. Wirt; šank < bavaustr. Schenke; špajzkarta – jelovnik < njem. Speisekarte; špricer – vino pomiješano sa sodom < njem. Spritzer) i vojnoga nazivlja (befel – naredba < njem. Befehl; capfenštrajh – povečerje < njem. Zapfenstreich; dekung – zaklon < njem. Deckung; frajt – narednik < njem. Gefreite; muštrati – uvježbavati vojnike < njem. mustern), do narodnih običaja i vjerovanja (fašenk, fašenkuvati, fašnik – poklade < bavaustr. Faschhang; krampus – vrag koji prati sv. Nikolu i kažnjava zločestu djecu < bavaustr. Krampus; licitar, lecetar, leceter < bavaustr. Lezelter) te pozdrava (kisdihand – ljubim ruke < njem. küß die Hand; servus < bavaustr. Servus).

Mnogobrojne su posuđenice vezane uz zagorsku hižu (< stvnjem. hus), način stanovanja, namještaj i kućanske potrepštine: badecimer – kupaonica (< njem. Badezimmer); badevana – kada (< njem. Badewanne); firunga, forang, forhang – zavjesa (< bavaustr. Fürhang); fensterbret – prozorska daska (< njem. Fensterbrett); mihčafl, mistšaufl, mišafl – lopatica za smeće (< bavaustr. Mistschaufel); pegla – glačalo (< bavaustr. Begel); plahta (< bavaustr. Plache); širajzl – žarač (< bavaustr. Schürleisel); tegl – posuda za cvijeće (< bavaustr. Tegel).

O utjecaju poznate bečke i austrijske kuhinje svjedoče leksičke posuđenice vezane uz vrste jela, tehnike njihove pripreme, namirnice i ostale kuhinjske potrepštine, kao i nazive za pojedine obroke: ajeršpajz – jelo od jaja, kajgana (< bavaustr. Eierspeise ; cukor – šećer, cukrati – šećeriti (< njem. Zucker); cušpajz – varivo (< bavaustr. Zuspeise); dinstati – pirjati (< bavaustr. dünsten); faširati, fašerati – mljeti (o mesu) (< bavaustr. faschieren); fruštuk – doručak (< bavaustr. Fruhstuck); gablec – užina (< bavaustr. Gabelfrühstück); gris, griz – krupica (< njem. Grieß); knedl – okruglica (< bavaustr. Knödel); pleh – lim za pečenje (< bavaustr. Plech); pacati – namakati meso u marinadi (< bavaustr. beizen); palačinke (< bavaustr. Palatschinken); protfan – tepsija za pečenje (< bavaustr. Bratpfanne); puter – maslac (< bavaustr. Butter); rajngla (< gnjem. Reindl); restati – prepržiti na ulju (< bavaustr. rösten); šparhet – štednjak (< bavaustr. Sparherd); špikati – mjestimice ispuniti meso komadićima slanine, češnjaka da bi bilo slasnije (< njem. spicken); šunka – slanina (< bavaustr. Schunken, Schunka); štruklji (< bavaustr. Struckel); trančerati,trančirati – komadati (o mesu) (< bavaustr. transchieren).

Iz bavarskoaustrijskih govora često su se preuzimale i riječi vezane uz život u ruralnoj zajednici, kao što su: gmajna – zajednička livada (< bavaustr. [Ge]meine); grunt – zemljišni posjed, gruntaš – vlasnik zemljišnog posjeda (< bavaustr. Grund); štala – staja (< njem. Stall); štraja – stelja (< bavaustr. Streue); flanc – biljka za rasad, sadnica (< njem. Pflanze); foringa – kola, foringaš – osoba koja vozi kola, foringu (< bavaustr. Fahrung); graba – jama; prokop (< srvnjem. grabe); štagelj – gospodarska zgrada gdje se drži sijeno (< srvnjem. stadel).

Vrlo velik broj germanizama prisutan je u terminologijama pojedinih struka, a upravo su obrtnici imali važnu ulogu pri njihovu širenju. Naime, da bi mogli položiti majstorski ispit i pristupiti cehu (< srvnjem. zeche), naučnici su morali tri godine provesti vandrajući (< njem. wandern – lutati, hodati), odnosno odlaziti v fremt (< njem. Fremde – tuđina, strani svijet) po cijeloj Monarhiji, a svoje su služenje i upoznavanje s tehnikama rada u pojedinih majstora bilježili u vanderbuh (< njem. Wanderbuch – knjižica putovanja). Da bi naučnik postao majstorom, morao je izraditi majstorštik (< bavaust. Meisterstück – majstorski komad). Tijekom kontakata s kolegama majstorima s njemačkoga govornog područja, za pojedine su alate i tehnike obradbe usvajali njihove njemačke nazive te se njima služili i po povratku u domovinu. Tradicija vandranja održala se do Prvoga svjetskog rata. Germanizmi su u stručno nazivlje ulazili i izravno od obrtnika doseljenih s njemačkoga govornog područja.

Posuđenice iz njemačkoga jezika u nazivlju pojedinih obrta odnose se na same nazive obrtnika (cingesar – zanatlija koji kositri posuđe < njem. Zinngießer; drakslar – tokar, strugar < bavaustr. Tracksler; pintar – bačvar < srvnjem. bavaustr. pinter; šporer – bravar < srvnjem. sporer; šoštar, šuster – postolar < srvnjem. schouster; tišljer – stolar < srvnjem. tischler; urmaher – urar < njem. Uhrmacher), na uređaje, alate i materijale (abrihter – ravnalica < njem. Abrichter, ampus – nakovanj < bavaustr. Ampoß; dretva – obućarski konac za šivanje obuće < srvnjem. drat, droete; hoblič, hobla, hoblin – oruđe kojim se izglađuje drvo, blanja < njem. Hobel; metalšere – škare za metal < njem. Metallschere; šteserica – vrsta glodala < njem. Stößmaschine), tehnike izradbe artefakata (draksljati – tokariti < bavaustr. drachseln; farbati – bojiti < bavausr. farben; hoblati – blajati < njem. hobeln; lotati – zavarivati < bavaustr. loten; štemati – obijati dlijetom < njem. stemmen) i same obrtničke proizvode (lagva – bačva < stvnjem. lagel/l/a, lajt – bačva < bavaustr. Lait). U novije se doba iz njemačkoga preuzimaju ponajprije tehnički izrazi, no ovaj put iz standardnoga njemačkog (anlaser – rasplinjač < njem. Anlasser; bremza – kočnica < njem. Bremse; kuplung – kvačilo < njem. Kuppelung).

U zagorskim je govorima prisutan i niz pogrdnih naziva za osobe koji su također njemačkoga podrijetla, kao: flundra, fljundra – bludnica (< bavaustr. Fländer, Flanderl); huncut, huncfut – vragolan, ništarija (< bavaustr. Hundsfutt); norc, norec – budala; luđak (< bavaustr. Narr); panjkrt, pankt – nezakonito dijete, kopile (< bavaustr. Bankert); hohštapler – čovjek koji živi raskošnije nego što ima sredstava (< njem. Hochstapler); trotl, trotljin, trotljinhaba – šeprtlja; glupan, bedak (< njem. Trottel). Tijekom posuđivanja mijenja se (proširuje ili sužava) izvorno značenje njemačke riječi, pa tako cveba (< bavaustr. Zibebe) ne znači samo grožđica, nego i kuriozitet, a farbati nema samo značenje bojiti, nego i figurativno značenje varati.

O uklopljenosti germanizama u leksički sustav zagorskih govora svjedoči njihovo pojavljivanje u idiomatskim izrazima, kao: nemati cajta – nemati vremena (< njem. Zeit – vrijeme); to nije nikakav kunst – to nije komplicirano (< njem. Kunst – umjetnost); biti v kranku – biti bolestan (< njem. krank – bolestan); pod mus – prisilno; nužno (< njem. /er/ muss – mora); od šuba – odmah, bez odlaganja (< njem. Schub – udarac, guranje); ići cufus – ići pješice (< njem. zu Fuss – pješice).

LIT.: B. Štebih Golub, Germanizmi u kajkavskome književnom jeziku, Zagreb 2010.

B. Štebih Golub