Glavač, Stjepan

Stjepan Glavač, zemljovid Banske Hrvatske, 1673; NSK

Glavač, Stjepan (Stephanus Glavach Varasdiensis), kartograf (Varaždin, 13. XII. 1627 – Trnava, 4. VIII. 1680). Isusovačku gimnaziju završio je u Varaždinu, 1648. stupio u Družbu Isusovu, a studij filozofije i teologije pohađao u Grazu, gdje je 1662. stekao i doktorat iz filozofije. Predavao matematiku 1662–80. u Grazu i Linzu, moralnu teologiju u Zagrebu, te kanonsko pravo u Trnavi, a 1663–65. bio je prvi profesor filozofije na Isusovačkoj akademiji u Zagrebu. Zagrebački biskup M. Borković i banski namjesnik (kasnije ban) Nikola III. Erdődy angažirali su ga kao vrsna matematičara i crtača na izradbi novoga zemljovida Hrvatske, potrebnoga u obrani zemlje od Osmanlija. Ne služeći se postojećim kartografskim predlošcima, osobno je obilazio i mjerio teren te ucrtavao toponime, a potom priredio prvu potpuniju topografsku kartu Hrvatske Nova hactenus editarum mendis expurgatis ac multis quae omissa erant additis accurate concinnata partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque descriptio. Kartu je prvo urezao u bakrenu ploču, a potom 1673. i tiskao u mjerilu 1 : 250 000, upotrijebivši, osim njemačke, i hrvatsku milju (Milliaria Croatica). Obuhvaćala je područje Banske Hrvatske s Varaždinskim i Karlovačkim generalatom te je važan kartografski izvor za povijest zagorskoga područja. Jedini sačuvani primjerak nalazi se u Valvasorovoj grafičkoj zbirci u Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu.

LIT.: M. Vanino, Stjepan Glavač, auktor prve domaće geografske karte Hrvatske, Napredak (kalendar) 1937. • M. Marković, Značenje Glavačeva zemljovida kao povijesno-zemljopisnog dokumenta, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, 1998, 10–11. • M. Slukan Altić, Hrvatska kartografija Belostenčeva doba kao dio europskoga kulturnog kruga, Gazophylacium, 10(2005) 1–2.

I. Mandušić