glazbala, tradicijska

čegrtaljka

glazbala, tradicijska, glazbala na kojima se izvode »domaći« napjevi, odnosno glazbala koja je stanovništvo prihvatilo kao svoja, bilo da su to proizvodi kućne radinosti, seoskih majstora ili tvornica. U Hrvatskome zagorju različita tradicijska glazbala rezultat su nejednaka kulturnog nasljeđa i utjecaja susjednih regija. Glazbala za djecu, poput različitih jednocijevnih otvorenih flauta s unutarnjim zrakovodom i rupicama za sviranje, i danas se izrađuju u najrazličitijim oblicima (oblik ptice, bajsa, pištolja, odnosno minijaturne jedinke). Stariji su primjerci ukrašavani ornamentima paljenjem, dok su nova glazbala-igračke obojena živim bojama i iscrtana najčešće floralnim ornamentima. Za djecu seoski majstori izrađuju i čegrtaljke te ptičice leptireke, koji klepeću krilima pri pokretanju, dok lončari izrađuju zviždaljke, odnosno keramičke svirale, posude s reškom ftiči, ftiček, fuček, slaviček, žlaburač u obliku ptičica, od kojih se neke pune vodom. Glazbala su izrađivala i sama (starija) djeca od različitih materijala koje su prikupila u prirodi, poput klepetaljki ili guslica od kukuruzovine, zviždaljki od grančica bazge, a sviralo se i na travku, list ili neko drugo bilje koje se umetnulo među prste i u nj puhalo. Omiljena je bila i puškica od bazgovine, praskajuće glazbalo. Na većini glazbala od prirodnih materijala mogu se izvoditi jednostavne melodije, no ipak su više signalnoga karaktera. Starija djeca i mladi kratili su vrijeme na ispaši svirajući solistička glazbala, koja su također dijelom sami izrađivali ili ih kupovali od lokalnih majstora, poput jedinki (žvegla, žveglica), jednocijevne uzdužne otvorene flaute s rupicama za prebiranje, odnosno dvojnica, dvocijevne uzdužne flaute s rupicama za prebiranje. Vješti su seoski majstori znali u jednome komadu drva izbušiti i tri, pa i četiri usporedne cijevi, pri čemu su izradili i trojke i četvorke, koje su se uglavnom rabile kao dvojnice: istodobno se sviralo samo na dva otvora i prebiralo na dva reda rupica. Glazbalo sloškinja, sluškinja, vrsta je dvojnica koja ima rupice za prebiranje samo na jednoj strani, dok se druga koristi kao stalni ili povremeni prateći glas. Izrađivala se i jednocijevna postranična flauta fajfa, fajferica, strajnčica, žveglja, stranka s posebnom rupicom za upuhivanje zraka te rupicama za prebiranje. Nekoliko rubno puhanih cijevi zatvorenih na donjem kraju različitih visina tona spajalo se u jedno glazbalo – trstenice, trstenke, orguljice, sviraljke. Sviralo se i na šuplje grane, stabljike luka ili maslačka, odnosno piskove od vrbe bez rupica itd. U proljeće se natjecalo i u izradbi rogova od svježe kore drva, pri čemu je bila važnija vještina izradbe od samoga zvuka glazbala. Gotovo sva ta glazbala služila su za kraćenje vremena sviranjem omiljenih melodija, ali se na njima mogla pokazati i osobna kreativnost i muzikalnost. Njihovu su funkciju ponekad preuzimala i kupljena glazbala poput usne harmonike ili pak dijatonske harmonike, koja je mogla zamijeniti i čitav sastav. Različite domaće plesove pratili su prilikom privatnih ili društvenih događanja svirači tambura, gudačkih ili puhačkih glazbala, mužikaši.

Etnoorganološki radovi uglavnom se ograničavaju na prikaze starijih seljačkih glazbala domaće izradbe, pri čemu se ističe osnovno konstrukcijsko načelo – kopiranje starijih uzoraka i geometrijski raspored konstruktivnih dijelova (F. Ks. Kuhač, Božidar Širola, Krešimir Galin), sa sporadičnim spomenom instrumentalnih sastava koji su detaljnije opisani u suvremeno doba (Irena Miholić). Danas se tradicijska glazbala u Hrvatskome zagorju uglavnom rabe u okviru folklornih skupina, pri lokalnim zabavama i još nezaboravljenim ili obnovljenim običajima ili kao dio turističke ponude. Sastavi svirača mogu se čuti i u okviru lokalnih (tematskih) festivala, → Igrajte nam mužikaši, Etnofestivala Cvetlin itd.

LIT.: F. Ks.Kuhač, Prilog za povjest (poviest) glasbe južnoslov(j)enske, Rad JAZU, 1877, 38, 39, 41; 1878, 45; 1879, 50; 1882, 62, 63. • B. Širola, Kako se grade žveglice, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1932, 28/2. • isti, Kako se grade dangubice i druge tamburice, ibid., 1933, 29/1. • K. Galin, Transformacija tradicijskih aerofonih glazbala u Lazu kraj Marije Bistrice, Narodna umjetnost, 14(1977). • I. Miholić, Folk Music Ensembles of Hrvatsko zagorje, ibid., 44(2007).

I. Miholić