glazbeni amaterizam
Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo »Zagorac«, Krapina 1905.
mužikaši Lukci, Gusakovec–Selnica, oko 1940.
KUD »Ilirci«, Krapina
glazbeni amaterizam, okupljanje ljubitelja glazbe u društva koja organiziraju različitu glazbenu djelatnost, obično pod vodstvom stručno osposobljenih glazbenika te javno predstavljaju svoja dostignuća na posebnim priredbama. Postanak glazbenoga amaterizma u Hrvatskoj te idejna i sadržajna usmjerenost, društvena funkcija, oblici i način javnoga iskazivanja, odraz su i izraz istovrsnih kretanja u europskim zemljama. U XVIII. st. ljubitelji glazbe udruženi s glazbenim profesionalcima u svojim su domovima izvodili glazbu za sebe i svoje bližnje da bi se ta praksa u idućim stoljećima proširila i u javnost. Nazivima društva upućuju na vrstu djelatnosti iskazujući se kao pjevačka, glazbena, tamburaška, folklorna, limena glazba i sl., a poslije se sve djelatnosti organizacijski češće okupljaju u amaterske umjetničke udruge – KUD-ove s različitim sekcijama za folklor, sviranje, pjevanje, ali i kazalište, likovne umjetnosti, književnost, znanosti i dr. Društva su se osnivala u urbanim središtima, ali i u manjim mjestima i selima, te su bila važan, ponegdje i jedini, nositelj glazbenoga života. U svojim sekcijama, zborovima i malim vokalnim sastavima, limenoj glazbi/puhačkim orkestrima, folklornim sekcijama, tamburaškim sastavima i orkestrima, amaterska društva okupljaju različite naraštaje. Na području Hrvatskoga zagorja većina društava je dio Zajednice amaterskih kulturno umjetničkih udruga Krapinsko-zagorske županije (osnovana 1994), Zajednice kulturno umjetničkih udruga Varaždinske županije (2003), odnosno Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Zagrebačke županije (1998). Broj je društava promjenljiv, ovisno o interesima pojedinaca i mogućnostima zajednice.
U organiziranome su glazbenome amaterizmu u XX. st. središnji položaj zauzimali pjevački zborovi, u početku najčešće muški, a potom i mješoviti, te dječji i zborovi mladih (posebice u drugoj polovici XX. st.). U javno se zborno djelovanje uključuju i crkveni zborovi. Repertoar zborova, ali i manjih vokalnih sastava koji se profiliraju unutar društava, ovisi o svrsi i idejnoj usmjerenosti u određenim društvenim okolnostima te o objektivnim mogućnostima izvođača, njihovim zvukovno-izražajnim glasovnim potencijalima, glazbenoj izobrazbi pjevača i zborovođa te njihovoj ambiciji. Amaterski pjevački zborovi kao i mali vokalni sastavi, osim koncertnih nastupa i izvedbi na javnim priredbama, sudjeluju redovito i na smotrama, susretima i natjecanjima. Primjerice, u Krapini se 1886. javlja Hrvatsko pjevačko društvo »Zagorac«. God. 1890, kada se Društvu odobrena i Pravila, priključuju mu se i tamburaši pa otada djeluje pod nazivom Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo »Zagorac«.
Na području Hrvatskoga zagorja nekoliko je isključivo pjevačkih društava: Gradski zbor Gjalski, Zabok (1926), Udruga Muški pjevački zbor »Magdalenić«, Bedekovčina (osnovan 1928. kao Pjevačko društvo »Magdalenić«), KUD Ilirci, Krapina (1966), Glazbena družina »Franjo Dugan«, Budinščina (1993), Muški pjevački oktet Kaj, Hum na Sutli (1997), Mješoviti zbor crkve svete Katarine, Krapina (1997), Kulturno prosvjetno društvo Zlatarjeve, Zlatar (1969), KUD »Rudolf Rajter«, Ivanec (1977), Vokalni ansambl »Sakcinski«, Ivanec (2011), ženske vokalne skupine Fiola, Gornja Stubica (2000), Jurjevke, Gornja Stubica (2001), Kajda, Mače (2004), Kušlec, Konjščina (2005), Kirjales, Sveti Križ Začretje (2009) i dr., dok su ostali pjevači uključeni u posebne sekcije KUD-ova.
Uz pjevački, najmasovniji je tzv. folklorni amaterizam, početci kojega sežu u XIX. st. uz zamisao intelektualaca o stvaranju nacionalne glazbe temeljene na seljačkoj tradiciji. Uključuje pjevačke zborove i tamburaške sastave i orkestre, a poslije i plesne i folklorne skupine. Početkom XX. st., slijedeći ideje braće Antuna i Stjepana Radića, razvija se Seljačka sloga, kulturna, prosvjetna i dobrotvorna udruga Hrvatske seljačke stranke koja je poticala jačanje nacionalne svijesti i snažnije uključivanje seljaka u društveni i politički život. Sa središnjicom u Zagrebu i mnogobrojnim ograncima diljem Hrvatske potaknula je seljake na javno prikazivanje vlastite, seljačke tradicije, običaja, nošnje, pjesme i plesa na lokalnim, regionalnim i nacionalnim smotrama, koje su ostale model javnoga prikazivanja folklora do danas. Sukladno trendovima, nakon Drugoga svjetskog rata osnivaju se amaterske folklorne skupine, često kao dio KUD-ova. Prikazuju plesove svojega kraja, ali i autorske koreografije iz različitih područja Jugoslavije, odnosno Hrvatske te redovito nastupaju na smotrama i festivalima u zemlji i inozemstvu. Na području Hrvatskoga zagorja velik je broj KUD-ova koji njeguju plesni i glazbeni tradicijski repertoar vlastitoga kraja (tzv. izvorni, zavičajni izričaj), dok jedan dio izvodi i autorske folklorne koreografije.
Tamburaški su sastavi društava najčešće dio folklornih sekcija, ali se izdvajaju i društva koja njeguju i orkestralni zvuk tambura, što je omogućio razvoj glazbala odnosno standardizacija sastava, poboljšanje i proširivanje zvukovno-izražajnih mogućnosti, promjena izgleda, ustaljenje kromatskoga sustava, povećanje broja žica te unapređivanje tehnike sviranja. Time je orkestralno muziciranje na tamburama uzdignuto na razinu umjetničke glazbe. Tamburaški sastavi i orkestri u Hrvatskome zagorju najčešće su dio KUD-ova, a neka djeluju samostalno, npr. Tamburaški orkestar Biseri, Kamenica (osnovan 2007), KUD Faringaši, Prigorec kraj Ivanca (1990) i Tamburaški orkestar Angeluš, Mače (2012).
Usporedno s pjevačkim zborovima te tamburaškim orkestrima razvija se i amatersko djelovanje u okviru tzv. limenih glazbi, odnosno puhačkih orkestara. Ono pripada, kao i zborovi i tamburaški orkestri, izrazito urbanomu tipu glazbenoga amaterizma, čak i kad se prakticira u selima. Iako je veličina skupine standardizirana, lokalno ona ovisi o interesima pojedinaca, mogućnostima nabave glazbala (koja su uglavnom industrijske, strane proizvodnje), ali i o namjeni i materijalnim mogućnostima osnivača i podupiratelja. Stoga su limene glazbe često osnivale organizacije poput DVD-a, ponekad gospodarska poduzeća, kao i gradovi odnosno općine, dok su danas i one najčešće dio KUD-ova. Zbog potrebnih vještina, specifičnih zvukovnih osobina i nastupanja uglavnom na otvorenome, limene glazbe često imaju višestruku funkciju u društvu: izvorište su glazbenoga obrazovanja te obogaćuju kulturni život zajednice koncertima na kojima se izvodi najrazličitiji repertoar: od laganijih skladbi za široki krug slušatelja, manjega opsega i kraćega trajanja, nerijetko i dijela tradicijskoga repertoara, do zahtjevnijih i složenijih umjetničkih skladbi odnosno preradbi za puhačke orkestre, i naposljetku, manji sastavi puhača nezaobilazna su glazbena pratnja na pogrebima. Sve su te djelatnosti zadržane u limenim glazbama odnosno puhačkim orkestrima do danas. Pojedine se glazbe u izvorima spominju već u XIX. st., primjerice Puhački orkestar »Ivo Tijardović«, Ciglenica Zagorska (1844), limena glazba u Krapini (1847), Limena glazba DVD-a Donja Stubica (1891) te glazbena sekcija u sklopu DVD-a u Mariji Bistrici (1894), a početkom XX. st. osnovani su Puhački orkestar Rozga, Dubravica (1902) i Limena glazba »Karlo Lugarić«, Desinić (1902). Poslije su osnovani Limena glazba Lepoglava (1914), Puhački orkestar DVD-a Lobor (1923), Puhački orkestar Lipa, Tuhelj (1926), Puhački orkestar KUD-a Lira, Kraljevec na Sutli (1927), Limena glazba Bedekovčina (1934), Limena glazba Vetropack Straža (1935), Limena glazba DVD-a Bednja (1937), Puhački orkestar Mrzlo Polje, Veliko Trgovišće (1937), Puhački orkestar DVD-a Špičkovina (1939), Puhački orkestar Pačetanci, Sveti Križ Začretje (1950), Gradski puhački orkestar Zabok (1986), Puhački orkestar Vatrogasne zajednice Gornja Stubica (1995), Limena glazba DVD-a Mače (1996), Limena glazba »Sv. Martin«, Breznički Hum (1998), Gradski puhački orkestar Krapina (1998) i dr.
Na području Hrvatskoga zagorja djeluju (ili su djelovala jer su neka društva, zbog premalo zainteresiranih pojedinaca ili nedostatka financijskih sredstava, privremeno ili trajno obustavila rad) mnogobrojni KUD-ovi koji ujedinjuju različite aktivnosti (pjevanje, sviranje, ples): KUD Bedekovčina (1928), KUD Golubovec, Novi Golubovec (1950), KUD »Braća Radić«, Visoko (1970), KUD Lobor (1973), KUD »Lovro Ježek«, Marija Bistrica (1974), KUD Polet, Đurmanec (1974), KUD ITAS, Ivanec (1976), KUD Stubica, Donja Stubica (1976), KUD Sloboda, Oroslavje (1978), KUD »Zlatko Baloković«, Krapinske Toplice (1978), KUD »Josip Genc« Bednja (1979; od 1937. KUD Sloga; od 1957. KUD »Franjo Sert«), KUD Konjščina (1979), KUD »Matija Gubec«, Gornja Stubica (1979), KUD Vinica (1979), KUD »Ljudevit Gaj«, Mače (1980), KUD Marof, Novi Marof (1980), KUD Toplice, Varaždinske Toplice (1980), KUD Pregrada (1981), KUD »Antun Mihanović«, Klanjec (1982), KUD Kupljenovo (1983), KUD Kumrovec (1985), KUD Sloga, Veliko Trgovišće (1985), Društvo prijatelja glazbe i narodnih običaja »Lompuš«, Radovan (1993), Folklorni ansambl Žuna, Bedekovčina (1993), KUD Kaj, Zlatar Bistrica (1993), KUD »Ban Josip Jelačić«, Zaprešić (1995; s manjim prekidima i promjenama u nazivu djeluje od 1921), KUD Meteor, Hrašćina Trgovišće (1996), KUD Igrišće (1997), KUD Donja Voća (1998), KUD Hruševec Kupljenski, Kupljenovo (1998), KUD Klaruš, Maruševec (1998), KUD Naša lipa, Tuhelj (1998), KUD »Rikard Jorgovanić«, Hum na Sutli (1998; od 1978. Kud Naprijed), Udruga žena i djevojaka Kraljev Vrh (1998), KUD Salinovec (1999), Udruga KUD Kaj, Slatina Svedruška–Petrovsko (2000), Folkorna skupina Viline, Krapina (2001), Etno udruga Zipka, Kumrovec (2002), KUD Mihovljan (2002), KUD »Đuro Orlić«, Zagorska Sela (2004), KUD Laz, Laz Bistrički (2004), KUD Pojatno (2004), KUD Klenovnik (2005), KUD Bistra, Poljanica Bistranska (2006; s prekidima od 1922), KUD Horvatska, Velika Horvatska (2006), KUD Đurmanec (2006), KUD Jablanovec (2006), KUD »Sveti Ivan Krstitelj«, Martinec Orehovički (2008), KUD Sveti Križ Začretje (2008; od 1976. KUD »Lavoslav Vukelić«), KUD Jakovlje (2009; djeluje od 1980), KUD Krapina (2009), KUD Stažnjevec (2013), KUD Belec (2014), Ansambl Zabok (2015; od 1994. KUD Zabok; od 1958. Omladinsko kulturno-umjetničko društvo »Josip Debeljak«) i dr.
LIT.: A. Tomašek, Glazbeni amaterizam kao čimbenik hrvatske glazbene kulture 20. stoljeća, u: Hrvatska glazba u XX. stoljeću (zbornik), Zagreb 2009. • I. Lamot (ur.), Zajednica amaterskih kulturno-umjetničkih udruga Krapinsko-zagorske županije 1994–2004, Krapina 2004.
I. Miholić