Golec

obiteljski grb

Golec, plemićka obitelj domaćega podrijetla s posjedima u nekadašnjoj Varaždinskoj, Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji u XV. i XVI. st. Nosili su plemićki pridjevak od Sutjeske (de Zoteska), po kaštelu na širemu području naselja Sutinskih Toplica. Zahvaljujući bogatstvu, temeljenomu na prihodima s nekoliko manjih obiteljskih posjeda te ženidbenim vezama s uglednim plemićkim obiteljima (Ravbar, Grayan, Humski, Stubički, Forčić od Butine Vasi, Brada i dr.) te obnašanjem različitih upravnih i sudskih službi u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji, obitelj se od sitna zagorskog plemstva uzdignula među uglednije plemićke obitelji Hrvatskoga zagorja.

Prvi poznati član obitelji bio je Juraj (spominje se 1479–98), kaštelan utvrde Rakovac u Križevačkoj županiji, kojemu je 1479. kralj Matija Korvin darovao posjed i utvrdu Sutinsko na preporuku dotadašnjega vlasnika, meštra kraljevih tavernika i bivšega hrvatskog i slavonskoga bana Ivana Thuza od Laka, u čijoj se službi nalazio. Poslije je stekao posjede Mače kraj Zlatara i Beretinec kraj Varaždina (1485) te Čehe u Zagrebačkoj županiji (1494). Imao je troje djece: Ivana (prije 1498 – poslije 1538), Doroteju (XVI. st.) i Katarinu (? – prije 1564). Doroteja je bila supruga Stjepana Antunova Pucića (Pučića) od Rakovca i Stjepana I. Humskoga, a Katarina Ivana Stubičkoga, Ivana Forčića starijega od Butine Vasi te Ivana Brade.

Sve obiteljske posjede poslije Jurjeve smrti naslijedio je Ivan, suprug Helene Grayan, koji je obnašao niz upravnih i vojnih službi. Bio je varaždinski podžupan (spominje se 1513. i 1531), kapetan posade u utvrdi Ripač na Uni (1527), te s Petrom Konjskim izaslanik slavonskih staleža kralju Ferdinandu I. Habsburgovcu (1529). Iako je proširio obiteljska imanja na posjede Šimunovec kraj Bistrice (Marije Bistrice) u Zagrebačkoj županiji te Grayan u Križevačkoj županiji, a još ranije se spominje kao vlasnik posjeda Welkowez (Belkowez) kraj Beretinca, Zamlača (kraj Varaždina) i Remetinca, zbog smanjenja prihoda s posjeda stupio je 1535. u Ferdinandovu službu, a 1538. spominje se kao skupljač poreza. Njegovom smrću obitelj je izumrla u muškome koljenu, a sve obiteljske posjede naslijedile su njegove sestre i potom njihova djeca.

LIT.: E. Laszowski, Sutinsko i Poznanovec, Hrvatska prošlost, 4(1943). • Gj. Szabo, Spomenici kotara Krapina i Zlatar, Zagreb 1914. • D. Peić Čaldarović, Plemenitaši Poznanovca u Zbirci Hrvatskog povijesnog muzeja, u: Bedekovčina, stara i plemenita, Bedekovčina 1997. • T. Radauš, Golec, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002.

K. Regan