Gornja Bistra

dvorac Oršić

litografija dvorca, oko 1826.

oslikani strop u ovalnoj dvorani dvorca Oršić, 1778.

Gornja Bistra, naselje u sastavu općine Bistra u Zagrebačkoj županiji, nalazi se uz potok Bistru, u podnožju dijela Medvednice koji se naziva Bistranskom gorom; 1671 stanovnik. U mjestu je sačuvano nekoliko starih drvenih kuća. U školskoj zgradi, izgrađenoj 1935, danas je područna škola osnovne škole u Poljanici Bistranskoj. U napuštenome kamenolomu zelenoga škriljevca istočno od naselja ulaz je u Park prirode Medvednicu; cesta vodi prema žičari i skijaškim stazama na Medvednici, koje se najvećim dijelom nalaze u visinskome, nenaseljenom dijelu područja naselja. U naselju se nalazi jednokatni kasnobarokni, otmjeno građen dvorac obitelji Oršić, koji je 1770–75. dao izgraditi grof Krsto II. Oršić. U vlasništvu obitelji bio je do sredine 1860, kada ga je kupio Ivan Rath, a već 1862. H. Carion, nadglednik u rudniku srebra na Medvednici i prevoditelj hrvatske himne na francuski jezik. Pretrpio je znatna oštećenja u potresu 1880, nakon čega ga je Carion obnovio. Njegova kći Mariedonna bila je vlasnica do 1939. Dvorac ima tlocrt u obliku potkove ili slova »U«. Prizemlje, kao i podrum, izvorno je korišteno u gospodarske svrhe, dok je kat bio namijenjen stanovanju. Na pročelju, okrenutome prema Zagorju, portal je s obiteljskim grbom i godinom 1773, a na dvorišnoj su strani, okrenutoj prema Medvednici, hodnici s arkadama. U središnjoj ovalnoj dvorani na prvome katu nalaze se iluzionističke slike mitološkoga sadržaja iz 1778, a u malome kabinetu ženska alegorijska figura. Dvorska kapela, smještena u zapadnome krilu, zauzima dvije etaže. Na glavnome je oltaru štafelajna slika San svetog Josipa, pripisana Franzu Antonu Maulbertschu. Sačuvan je drveni rezbareni emporij, s kojega su misu pratili vlasnici. Oko dvorca je prostrani park, kroz koji do dvorca vodi grabova aleja. Nakon Drugoga svjetskog rata dvorac je nacionaliziran te je u njem isprva bio odgojni dom za djevojke, potom oko 1950. dječje oporavilište grada Zagreba, a od 1962. bolnica za djecu i mladež, koja se od 1969. naziva → Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, jedina je takva u Hrvatskoj. Zbog nužnih prilagodba za bolničke namjene, dvorcu su narušene izvorne graditeljske vrijednosti.

LIT.: Lj. Dobrovšak (ur.), Bistra: monografija, Bistra 2014.

D. Sironić