Gotal

obiteljski grb

Gotal, plemićka i od 1710. velikaška obitelj s posjedima u Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji od XIV. do XVIII. st. Nepoznata su podrijetla. Zahvaljujući materijalnom bogatstvu, temeljenomu na prihodima s gotalovečkoga vlastelinstva (Varaždinska županija) te posjeda u Virovitičkoj (Račice), Zagrebačkoj (Bedenica i Šimunovec) te Varaždinskoj županiji (Završje, Krapinica, Vinica, Martijanec i Jalžabet), ženidbenim vezama s uglednim slavonskim plemićkim obiteljima (Makar, Keczer de Radvan, Oršić, Somogy) te obnašanjem visokih upravih, vojnih i crkvenih službi, obitelj se od sitna seoskoga plemstva tijekom XVI. i osobito XVII. st. uzdignula među uglednije plemićke obitelji hrvatsko-slavonskoga kraljevstva, što je potvrđeno 1710. stjecanjem barunskoga naslova. Prvi poznati član obitelji bio je Gotal ili Gatal (XIII. st.), po kojem je obitelj dobila ime. Nije poznato kada su njegovi potomci stekli vlastelinstvo nepoznata imena u Varaždinskoj županiji, poslije nazvano Gotalovec. Poslije je iz naziva vlastelinstva izveden plemićki pridjevak od Gotalovca (de Gatalovc). Njegovi sinovi ili unuci, najkasnije u prvoj polovici XIV. st., utemeljili su gotalovečku i hrašćinsku granu, koja se prvi i jedini put spominje 1357. i s obzirom na to da je izumrla, svi ostali pripadnici obitelji potječu od gotalovečke grane. Uspon obitelji započeo je polovicom XVI. st., kada su stekli nove posjede u Varaždinskoj (Završje i Vinice kraj Varaždina) i Zagrebačkoj županiji (Šimunovec i Bedenica). U prvoj polovici XVII. st. stekli su posjed Jalžabet, a darovnicom hrvatsko-ugarskoga kralja Leopolda I. Habsburgovca od 15. IX. 1659. dobili su posjed Martijanec s dva kaštela i neke susjedne posjede istočno od Varaždina. Utjecaj obitelji počeo je rasti od XVII. st., kada se članovi obitelji redovito javljaju u javnim, vojnim i crkvenim službama. Među njima istaknuli su se Gašpar (? –1637), podžupan Križevačke županije (1625–37), Nikola (?–1681), podžupan Zagrebačke županije i kraljevinski blagajnik (1649–72) te podban i veliki župan Zagrebačke i Križevačke županije (1672–81), Juraj (spominje se 1670–86), kapetan u banskoj vojsci Petra Zrinskoga i podžupan Zagrebačke županije (1674), Žigmund (spominje se 1691), kapetan u banskoj vojsci i podžupan Zagrebačke županije (1688), Petar (? – 1714), podžupan Zagrebačke županije (1693), namjesnik podbana u novooslobođenim krajevima (1698), član izaslanstava Hrvatskoga sabora na zajedničkome Ugarsko-hrvatskom u Požunu (1708, 1710, 1712) te kapetan utvrde Zrin i zapovjednik Zrinske krajine (1709–14), i Nikola (? – 1723), zagrebački kanonik (1692–1723), rektor Bolonjskoga kolegija (1693–95), vaški (1695), kalnički (1696) i gorički arhiđakon (1698). Hrvatski historiografi smatraju da je obitelji pripadao još i Matija (? – 1457), zagrebački kanonik i prepozit (1413–28), kraljevski kancelar (od 1419), generalni vikar Zagrebačke biskupije (1421), pečuški kanonik (od 1421) i prepozit (od 1428), biskup u Vacu (od 1438) i Veszprému (od 1440), a mađarski historiografi da je potomak ugarskoga plemena Gatal. Obitelj je u muškome koljenu izumrla s Emerikom Gabrijelom (?–1740), zapovjednikom Koprivnice (1707–18) i podzapovjednikom Koprivničke krajine (1718–24) te virovitičkim velikim županom (1724–40), a u ženskome koljenu s njegovom sestrom Barbarom, majkom zagrebačkoga prepozita i beogradsko-smederevskoga biskupa Stjepana Puca. Obiteljske posjede naslijedila je Jelena Rozalija Somogy, udovica Emerika Gabrijela. Matični obiteljski posjed bilo je srednjovjekovno i novovjekovno gotalovečko vlastelinstvo, koje se prostiralo na širem području današnjega sela Gotalovca kraj Budinščine i Zajezde. U Gotalovcu se nalazilo utvrđeno obiteljsko sjedište podignuto prije 1431. kao manji kaštel, koji je u baroknome razdoblju bio pregrađen u dvorac. Nedaleko od njega nalazi se dvorska kapela sv. Petra iz XV. st. s obiteljskim mauzolejom koju je 1755. obnovio prepošt i biskup S. Puc.

LIT.: I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899 • Gj. Szabo, Spomenici kotara Krapina i Zlatar, Zagreb 1914. • T. Radauš, Gotal, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002.

K. Regan