gotika

kapela sv. Jurja, XIII–XVII. st., Belec

Madona, oko 1490, kapela Blažene Djevice Marije Snježne, Dubovec

zvonik župne crkve sv. Marka Evanđelista, XV. st., granica naselja Marčan s Vinicom

gotika, stilsko razdoblje u europskoj umjetnosti XII–XVI. st. Nastala je i razvila se sredinom XII. st. u Francuskoj kao nov graditeljski izraz i sustav gradnje za koji su karakteristični šiljasti lukovi, križno-rebrasti svodovi, kontrafori te visoke i smiono konstruirane građevine. U prvoj polovici XIII. st. postupno se širila Europom, a vrhunac je dosegnula u XIV. i XV. st., kada se u okviru kasne gotike pojavljuju mnogobrojne inačice.

Gotičko crkveno graditeljstvo Hrvatskoga zagorja izuzetno je visoke estetske razine. Za razliku od crkvenoga, svjetovno graditeljstvo razvijenoga i kasnoga srednjeg vijeka, ponajprije utvrde među kojima je najviše sačuvanih iz XIII. st., danas uglavnom nema uočljiva obilježja i prepoznatljivost gotike. Gotičke značajke moguće je prepoznati na branič-kuli u Velikome Taboru te na dvorskim kapelama utvrda Cesargrad i Grebengrad, dok se u oblikovanju tlocrta kapele krapinske utvrde prepoznaje tipologija gotičke crkve. Gotički stil proširio se na Hrvatsko zagorje iz srednjoeuropskoga umjetničkoga kruga početkom XIII. st. i trajao do XVI. st., dok su se mjestimice neki gotički oblici pojavljivali i u XVII. st. (produženje svoda u brod i nad kor u crkvi Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije u Lepoglavi). Ranogotički ulomci kapitela pronađeni kao spoliji u baroknoj sakristiji crkve sv. Marka u Vinici svjedoče o prisutnosti gotičkoga stila u prvim desetljećima XIII. st. Najrašireniji gotički oblik, poligonalno svetište crkve s kontraforima ili bez njih, toliko se udomaćio u Zagorju da je preuziman i u kasnijim razdobljima. U gotici se mijenja elevacija, vertikalna raščlamba, poligonalno svetište s kontraforima dobiva zrakasti i križno-rebrasti gotički svod. Izvorno su sačuvani križno-rebrasti gotički svodovi u svetištima crkava Majke Božje Gorske u Loboru, Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tuhlju, sv. Jurja u Maruševcu, Presvetoga Trojstva u Donjoj Stubici, te u kapelama sv. Martina u Martinšćini i sv. Jurja u Belcu. U XV. st. u samostanskim crkvama Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije u Lepoglavi i Blažene Djevice Marije u Remetincu, župnim crkvama sv. Petra i Pavla u Petrovskome, Presvetoga Trojstva u Radoboju, Majke Božje u Taborskome i Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zajezdi te u kapeli sv. Ane u Gornjoj Plemenšćini izveden je zvjezdoliki mrežasti svod, preuzet iz srednjoeuropskoga Parlerova umjetničkog kruga i dunavske škole Johannesa Spiessa. Zbog nove opreme promijenjeno je i osvjetljenje u crkvama, rastvoren je zidni plašt, južna zidna ploha broda te plohe svetišta većim prozorima s mrežištima, a sjeverna je strana ostala nerastvorena.

Srednjovjekovne freske fragmentarno su očuvane u kapeli sv. Jurja u Belcu, u crkvama Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zajezdi, Presvetoga Trojstva u Donjoj Stubici, Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije u Lepoglavi te sv. Nikole u Hrašćini na vanjskoj zidnoj stijeni. Gotovo cjeloviti ciklusi zidnih slika sačuvani su u kapelama sv. Martina u Martinšćini i sv. Ivana apostola i evanđelista u Ivaniću Miljanskom te u crkvi Majke Božje Gorske u Loboru. Unutrašnjost kapele sv. Jakova na Očuri bila je u XV. st. oslikana freskama koje nisu sačuvane (poznate su iz fotografija iz 1945). Sačuvani primjeri skulpture, većinom obojeni i pozlaćeni, drveni kipovi Madona (kapele sv. Martina u Martinšćini, sv. Jakova na Očuri, Blažene Djevice Marije u Strmcu, crkve posvećene Majci Božjoj u Loboru, Remetincu, Vinagori, Zajezdi i Mariji Bistrici) i reljefi (crkva Uzvišenja Sv. križa u Svetomu Križu Začretju) bili su dijelovi drvenih krilnih oltara XV. st. Kameni kip Majke Božje na tronu s Djetetom (oko 1420) s Trškoga Vrha svjedoči o postojanju kamenoga oltara koji se izvorno vjerojatno nalazio u nekadašnjoj gotičkoj župnoj crkvi u Krapini. Stilski i morfološki stariji kipovi Madona vežu se uz češki umjetnički krug; neki su bili izravno uvezeni, a neki su nastali prema grafičkim predlošcima iz toga umjetničkog kruga.

LIT.: D. Vukičević-Samaržija, Gotičke crkve Hrvatskog zagorja, Zagreb 1993.

D. Vukičević-Samaržija