Gregorić, Ilija

prva stranica zapisnika saslušanja Ilije Gregorića u Beču 11. V. 1573.

Gregorić, Ilija, glavni vojni zapovjednik u Seljačkoj buni 1573 (Ribnik kraj Karlovca, oko 1520 – Zagreb, VII. 1574). Velik dio života proveo je u ratovima s Osmanlijama kao vojnik na granici, zbog čega je stekao golemo vojničko iskustvo. Osmanlije su ga dvaput zarobili, prvi put oko 1553. na Šentjernejskome polju u Kranjskoj, odakle je uspio pobjeći, a drugi put 1568, kad je odveden u Istanbul, odakle je također pobjegao. Zbog toga je i dobio nadimak Prebeg. Početkom 1550-ih naselio se na susedgradsko-stubičkome vlastelinstvu, u blizini samostana sv. Marije (Marija Gorica) nedaleko od Brdovca, gdje je imao imanje, vinograd, konje i stoku te se bavio trgovinom. Bio je oženjen služavkom plemića Oswalda s vlastelinstva Pišece (kraj Brežica) u Štajerskoj. Veći dio vremena sljedećih 20 godina proveo je kao vojnik na granici. Sudjelovao je u sukobima na susedgradsko-stubičkome vlastelinstvu, koji su izbili nakon što je Franjo Tahi kupio taj posjed 1564. Suvlasnica Uršula Hennyngh, uz pomoć susedgradsko-stubičkih podložnika, istjerala je 1565. Tahijevu obitelj s vlastelinstva, a među podložnicima nalazio se i sam Gregorić (Ilya dicto de Zethgorycza). Njegovo dugogodišnje vojničko iskustvo ponukalo je seljake sa stubičkoga dijela vlastelinstva da ga izaberu za vođu bune kojom su htjeli ukloniti Franju Tahija s vlastelinstva. Dobra organizacija seljačkih vojski kao i razrađeno taktičko djelovanje ustanika bili su uočljivi u prvim danima nakon početka bune u tolikoj mjeri da su sve razine vlasti bile zatečene. Sam Gregorić vodio je jednu od četiriju ustaničkih vojski, koja je svoje djelovanje usmjerila na slovenske zemlje, uz rijeku Savu, prema Celju. Na svojem pohodu uspio je pridobiti gotovo 2600 seljaka, vješto iskorištavajući ondašnje složene vjerske prilike u slovenskim zemljama izazvane širenjem protestantizma. Međutim, uspio je doći samo do Sevnice 5. II. 1573, jer je zbog poraza seljačkoga odreda koji je vodio Pavao Šterc u mjestu Planina (blizu Sevnice) morao promijeniti planove. Nakon poraza Štercova odreda počelo je osipanje ustanika u slovenskim zemljama, pa je Gregorić sa svojim odredom nastavio preko Pilštajna i Kunšperka prema Cesargradu, no 8. II. kraj Bistrice ob Sotli doživio je težak poraz, čime se njegov odred u potpunosti raspao, a on je zajedno sa Mihaelom Gušetićem bio prisiljen bježati. Uhvatili su ih haramije (graničari) blizu Križevaca te su odvedeni u Beč, gdje su bili saslušavani (Gregorić tri puta). U bečkome zatvoru zadržani su godinu dana, a potom su vraćeni u Hrvatsku, gdje su bili pogubljeni u srpnju 1574.

LIT.: U povodu 400. godišnjice hrvatsko-slovenske seljačke bune, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 5(1973). • J. Adamček, Seljačka buna 1573, u: M. Gross (ur.), Društveni razvoj u Hrvatskoj (od 16. do početka 20. stoljeća), Zagreb 1981. • M. Strecha: Anno domini 1573 – križarski rat ili antifeudalna buna, Gordogan, 9(1987) 23–24.

B. Čičko