Gregurić, Franjo

Gregurić, Franjo, gospodarstvenik i političar (Lobor, 12. X. 1939). Osnovnu školu pohađao je u Loboru i Zlataru, a u Zagrebu je završio srednju tehničku školu (1956), diplomirao kemiju na Tehnološkome fakultetu (danas Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije; 1962), na kojem je i doktorirao (1979). Radio je u Kemijskoj industriji »Radonja« u Sisku (do 1979), Kemijskome kombinatu »Chromos« u Zagrebu (do 1982), gdje je bio voditelj pogona, tehnički i generalni direktor, potom u gospodarskim komorama Zagreba i Hrvatske, u zagrebačkome poduzeću za vanjsku trgovinu »Astra« (do 1990), bio je direktor predstavništva u Moskvi, te je kao generalni direktor INA-e (1993–95) bio predsjednik Nadzornoga odbora (do 1999). Također je bio predsjednik nadzornih odbora tvrtki Elka, Institut građevinarstva Hrvatske i Genera. Potom je bio potpredsjednik (1990–91) Vlade RH, a 1991–92. i predsjednik tzv. Vlade nacionalnog jedinstva. Za njegova se mandata Hrvatska oduprla velikosrpskoj agresiji, osamostalila i stekla međunarodno priznanje. Na parlamentarnim izborima 1992. izabran je za saborskoga zastupnika na listi Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a 1995. za saborskoga zastupnika u izbornoj jedinici Varaždinske županije. Bio je glavni savjetnik za gospodarstvo predsjednika RH te, do ostavke 1998, posebni izaslanik predsjednika za odnose s Federacijom Bosne i Hercegovine i Bosnom i Hercegovinom te potpredsjednik Glavnoga odbora HDZ-a. Također je bio predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice (1993–2000). Autor je dvaju patenata s primjenom u industriji pesticida i djela Vlada demokratskog jedinstva 1991.–1992. (1998).

LIT.: A. Malenica, Odlazak ratnog premijera, Slobodna Dalmacija, 16. X. 1998. • R., Gregurić, Franjo, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002.

R.