Grgac, Vera

Grgac, Vera, pjesnikinja i prozaistica (Zagreb, 4. II. 1954). Osnovnu školu završila u Bistri, srednju medicinsku u Zagrebu, gdje je 1980. diplomirala na Višoj medicinskoj školi. Od 1980. do umirovljenja 2019. predavala je stručne predmete u Školi za medicinske sestre Vinogradska u Zagrebu. Od djetinjstva živi na obiteljskome imanju u Novakima Bistranskima, sudjelujući u kulturnome životu i zalažući se za očuvanje bistranskoga govora i običaja, a bavi se i istraživanjem lokalne povijesti, o čemu priloge objavljuje u glasilima i časopisima. Objavila je kajkavske zbirke poezije Bistra stara i naša (2009), Zakaj, za kaj (2011), Zgubleni ludi (2012) i Dej naj (2015), standardom pisanu zbirku pjesama Arhitektura savjesti (2014; nagrada »Rikard Jorgovanić« 2015), zbirku poslovica Male rieči ke čude veliju (2016) te etno zbirku i priručnik o narodnoj medicini Majkina vraštva, vračejne i vračiteli (2019). Prozu i poeziju objavljuje u časopisima i zbornicima recitala u Krapini, Varaždinu, Svetome Ivanu Zelini, Mariji Bistrici i Rešetarima. Kao izvorna govornica bistranskoga govora često interpretira vlastite i stihove drugih autora na radijskim postajama i kulturnim priredbama. Tekstovima o vjerskoj povijesti, o bistranskome kraju i njegovim znamenitim stanovnicima, napose pjesnicima, zastupljena je u monografiji Bistra (2014). Dobitnica je priznanjâ za humanitarni rad, prve nagrade »Stjepan Kranjčić« za putopis Naša bistrička hodočašća (2010), plakete »Mihovil Pavlek Miškina« za dijalektalno pjesništvo (2016), nagrada za kajkavsko pjesništvo (Krapina, 2016. i Sveti Ivan Zelina, 2018) te nagrade »Kaštelanske štorije« za esej (2016). Više puta sudjelovala je na svehrvatskoj jezično-pjesničkoj smotri Croatia rediviva ča-kaj-što u Selcima na Braču, gdje je 2022. nagrađena Maslinovim vijencem (poeta oliveatus), a izabrani kajkavski stihovi uklesani su joj na mramorni Zid od poezije. Članica je Društva hrvatskih književnika.

V. Horvatić-Gmaz