Grmek, Mirko Dražen
Grmek, Mirko Dražen, povjesničar medicinskih znanosti (Krapina, 9. I. 1924 – Pariz, 6. III. 2000). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je 1942. maturirao, a Politehničku akademiju pohađao je u Torinu i Lucci. Pridružio se antifašističkomu pokretu u Italiji, a potom francuskomu Pokretu otpora stekavši čin poručnika. Nakon rata vratio se u Zagreb, gdje je 1951. diplomirao na Medicinskome fakultetu i 1958, prvi u Hrvatskoj doktorirao povijest medicine. Na Sorbonnei je 1971. doktorirao filozofiju. Radio je u Institutu za medicinska istraživanja pri JAZU u Zagrebu, gdje je 1952. osnovao i do 1960. vodio Odjel za povijest medicine, a 1960. osnovao Institut za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti te bio njegov ravnatelj do 1963. God. 1954. bio je suosnivač Znanstvenoga društva za povijest znanstvene kulture Jugoslavije. Od 1954. na zagrebačkome Medicinskom fakultetu predavao je kolegij Uvod u medicinu (za koji je napisao istoimeni udžbenik, 1961, izdanje iz 1996. u suautorstvu s Antunom Budakom i suradnicima), naslijedivši na Katedri Andriju Štampara, a za honorarnoga izvanrednog profesora povijesti medicine izabran je 1960. Od 1963. bio je znanstveni savjetnik u Nacionalnome centru za znanstvena istraživanja (Centre national de la recherche scientifique) te istodobno predavao povijest medicine i biološke znanosti u Školi za visoke studije (École pratique des hautes études) na Sorbonnei, na kojoj je od 1973. do umirovljenja 1989. bio ravnatelj studija za povijest znanosti. God. 1964–68. predavao je u Institutu za povijest znanosti na Sorbonnei, a 1972–87. filozofiju znanosti na Interuniverzitetskome centru u Dubrovniku. Stekao je počasni doktorat Sveučilišta u Lausannei (1987) i Sveučilišta u Bologni (1998). Bio je predsjednik Međunarodne akademije za povijest znanosti (1981–86), laureat triju francuskih znanstvenih akademija (Akademije znanosti 1967; Francuske akademije 1968, Nacionalne medicinske akademije 1974), počasni član Američke akademije znanosti, dopisni član JAZU (1966), počasni član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (1993) i Hrvatskoga liječničkog zbora (1994). Bio je glavni urednik Liječničkoga vjesnika (1954–58), urednik Archives internationales d’histoire des sciences (1962–72), suosnivač i glavni urednik History and Philosophy of the Life Sciences (1979) te glavni urednik Histoire de la pensée médicale en Occident (1995–99). Urednik je zbornika Iz hrvatske medicinske prošlosti (1954) i izabranih članaka A. Štampara U borbi za narodno zdravlje (1966). Jedan je od pokretača, pomoćni te glavni urednik Medicinske enciklopedije (1956–74), znanstveni ravnatelj Encyclopédie internationale des sciences et des techniques (1968–73), suradnik Enciklopedije Jugoslavije, Enciklopedije Leksikografskoga zavoda, Hrvatskoga biografskog leksikona, Hrvatskoga leksikona, Dictionary of Scientific Biography,Encyclopaedia universalis, Encyclopédie de la Pléiade i dr. Istraživao je utjecaj bolesti na razvoj civilizacija istočnoga Sredozemlja (Les Maladies à l’aube de la civilisation occidentale, 1983), uveo pojam patocenoze kao dinamičke zajednice bolesti te prikazao početak, uzrok i širenje AIDS-a (Histoire du sida, 1989). Bavio se doprinosom hrvatskih liječnika svjetskoj medicinskoj baštini (Santorio Santorini i njegovi aparati i instrumenti, 1952) te povijesnim razvojem filozofije i medicine (La Première révolution biologique, 1990). Proučavajući stariju medicinsku literaturu, sastavio je Hrvatsku medicinsku bibliografiju u tri sveska (1955–84, posljednji s Vladimirom Dugačkim). Za Domovinskoga rata, tumačeći istinu o Hrvatskoj, objavio je Le Nettoyage ethnique (suautor, 1993) uvodeći pojam memoricid kao sustavno uništavanje kulturne baštine u svrhu zatiranja tragova i spomena jednoga naroda. Rezultat istraživanja arhivske građe o pobuni Hrvata i Bošnjaka u Villefrancheu objavio je u Les Révoltés de Villefranche (suautor, 1998). U svojemu jedinom književnom djelu, zbirci pjesama Mistika riječi (2000) nastalih 1942–45, u Krapinskome sonetu prisjetio se rodnoga mjesta. Surađivao je s Kulturno-prosvjetnim društvom Hrvatskih zagoraca »Matija Gubec«, koje mu je u svojoj Biblioteci objavilo djela o I. K. Lalangueu Prvijenac hrvatske medicinske književnosti (sv. 1, 1957) i O meštriji pupkoreznoj (sv. 5, 1958). Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, među kojima medalje Georgea Sartona, za životno djelo kao najviše priznanje iz povijesti i filozofije znanosti, odličja viteza Legije časti i spomen-plakete Luje Thallera.
LIT.: V. Dugački, Mirko Dražen Grmek – najistaknutiji hrvatski medicinski enciklopedist (1924.–2000.), Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, 2000, 9. • Mirko Dražen Grmek, liječnik, znanstvenik i kozmopolit (zbornik radova), Zagreb 2012.
V. Dugački