Gudel, Vladimir

Gudel, Vladimir, književni povjesničar (Krapina, 2. I. 1869 – Zagreb, 20. XI. 1942). Opću pučku školu pohađao je do 1880. u Krapini, gdje mu je otac Dragutin bio dugogodišnji učitelj i ravnatelj, osnivač te voditelj pjevačkoga i glazbenoga zbora. U Zagrebu je 1888. završio Kraljevsku gornjogradsku veliku gimnaziju, a 1892. studij slavistike na Mudroslovnome fakultetu, na kojem je i doktorirao 1894. Najveći dio radnoga vijeka (1894–1930), isprva kao namjesni učitelj, a od 1902. s nazivom profesora, proveo je u Kraljevskoj gornjogradskoj gimnaziji, a u dva je navrata bio premješten: u bjelovarsku 1905–06) i sušačku (1911–13) gimnaziju. Književnopovijesne studije i članke objavljivao je od 1893. do 1940. u Viencu, Životu, Savremeniku, Obzoru, koledaru Strossmayer, Jutarnjem listu, Hrvatskoj straži, Hrvatskome dnevniku, Prosvjetnome životu i Zagrebačkome listu. Proučavao je povijest hrvatske dramske književnosti i kazališta, a kao rođeni kajkavac ponajviše se bavio starijom kajkavskom dramom i njezinim uprizorenjima. Nastojao je dati cjelovit prikaz toga zanemarenog područja hrvatske književnosti te je svojim književnopovijesnim istraživanjima pridonio njegovu boljem poznavanju i primjerenijem vrednovanju (Iz prošlosti hrvatskoga kazališta, 1895; Stare kajkavske drame, 1900). Pisao je i o njemačkome utjecaju na hrvatsku preporodnu liriku (1903), a istraživao je i veze nekih stranih pisaca s hrvatskom književnošću: Goldoni i naša književnost (1907), Lessing u narodnoj našoj pjesmi (1933) i dr. God. 1936. izišao je izbor od devet njegovih, mahom već objavljenih radova različite tematike pod naslovom Stogodišnjica hrvatskoga preporoda.

LIT.: V. Milačić, Gudel, Vladimir, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002.

I. Cesarec