Gyulay

Gyulay, velikaška obitelj ugarskoga podrijetla s posjedima u Zagorskoj i Varaždinskoj županiji od 1503. do 1567. Zahvaljujući materijalnomu bogatstvu, temeljenomu na prihodima s viničkoga i trakošćanskoga vlastelinstva u Varaždinskoj županiji, zaštiti moćnoga seniora I. Korvina, ženidbenim vezama s uglednim slavonskim plemićkim obiteljima (Istvánffy, Turoczy, Drašković, Keglević, Lipcej) te obnašanjem visokih upravih i crkvenih službi, Gyulayi su se uzdignuli među najuglednije plemićke obitelji hrvatsko-slavonskoga kraljevstva. Uspon obitelji započinje s Ivanom st. (početak druge polovice XV. st. – prije 1515), kojega je 1495. iz Ugarske doveo ban Ivaniš Korvin te ga postavio za jednoga od slavonskih banovaca. S obzirom da nije imao posjeda u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, protiv njegova imenovanja neuspjelo su se pobunili na saboru u Križevcu velikaši i plemići kraljevstva. S Korvinom je potkraj 1500. ili 1501. sudjelovao u ratu protiv Osmanlija na području Jajačke banovine, a nakon pobjede Korvin ga je imenovao zapovjednikom posade i privremenim upraviteljem grada Jajca te darovao vlastelinstva Trakošćan, Kamenicu i Vinicu. Ivan je imao dvojicu sinova: starijega → Wolfganga (kraj XV. st. – 1550) i mlađega Stjepana (početak prve polovice XVI. st. – 1542), koji je naslijedio sve obiteljske posjede. Nakon njegove smrti skrbništvo nad maloljetnim mu sinom Ivanom ml. (prije 1542 – 1567) preuzeo je Franjo Batthyány. Budući da je 1554. utvrda Vinica stradala u požaru, Franjo ju je u ime svoga štićenika obnovio u duhu renesansnoga vojnog i stambenoga graditeljstva te u nju i Trakošćan postavio snažnu posadu radi zaštite štićenikove imovine. Ivan ml. imao je kćeri Hedvigu, udanu Istvánffy, i Anu, udanu Turoczy. Smrću Ivana ml. 1567. izumrli su Gyulayi, a Vinicu su naslijedili njegovi nećaci Nikola (Miklós) Istvánffy (1524–1615) te Bernard i Gabrijel Turoczy (? – 1616), zatim Nikoline kćeri Eva (supruga Ivana Draškovića), Katarina (supruga Jurja Keglevića) i Ursula (supruga Ivana Lipceja), koje su međusobno podijelile vlastelinstvo. Trakošćansko-kameničko vlastelinstvo preuzeo je kraljevski fisk, koji je 1569. Draškovićima založio posjed kao i utvrdu Kamenicu, koju su 1584, temeljem kraljevske darovnice, dobili u puno vlasništvo, zajedno sa susjednim posjedom i utvrdom Trakošćan.

LIT.: E. Laszowski, Grad Vinica, Prosvjeta, 7(1899) 14. • Z. Balog, Istraživanje najranije povijesti tvrđave Trakošćan – prije dolaska Draškovića, Kaj, 25(1992) 5–6. • D. Karbić, Gyulay, Ignjat, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002.

K. Regan