Hahold

Hahold, ugarski plemićki rod njemačkoga podrijetla s posjedima u zapadnoj Ugarskoj i Slavoniji (Varaždinska i Zagorska županija) od XIII. do XVII. st. Znatno su utjecali na političke prilike u Hrvatskome zagorju, Varaždinskoj Podravini, Međimurju te zapadnoj Ugarskoj za vladavine hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV. Izravni su potomci dvojice ili trojice njemačkih vitezova koji su se tijekom druge polovice XII. st. doselili iz Tiringije te stupili u službu hrvatsko-ugarskoga kralja. Njihovi potomci utemeljili su tri glavne grane roda: Arnoldovu, Buzadovu i Haholdovu. Osnivač prve, Arnoldove grane bio je Buzad I. (XII. st.), a ime je dobila po Arnoldu I. (druga polovica XII. st. – prva polovica XIII. st.). Značajnijim članovima te grane pripada Arnold II. (spominje se 1235–45), župan Zale, Somogya, Soprona i Nitre te 1242. ugarski palatin. Osnivač druge, Buzadove grane s kraja XII. i poč. XIII. st. nije poznat po imenu. Prvi poznati članovi te grane bila su braća Mihael I. (spominje se 1232–56) i Buzad II. (spominje se 1227–31). Mihaelov ogranak Buzadove grane ugasio se smrću njegova sina Mihaela II. (? – 1274), pa svi ostali pripadnici Buzadove grane roda Hahold potječu od Buzadovih sinova, čiji su potomci utemeljili tri ogranka: Szabari, Scány i Hahóti.

Utemeljitelj treće, Haholdove grane bio je Hahold I. (spominje se 1192). Ta grana nosila je plemićki pridjevak Lendavski po istoimenoj utvrdi, koju je prije 1272. stekao Hahold II. Nakon što je Haholdov unuk Stjepan I. (spominje se 1267–1328) postao 1280. slavonskim banom, njegovi potomci uzeli su prezime Bánffy de Lendwa (Banići Lendavski) po očevu banskome naslovu. Istaknuti su članovi roda Hahold bili Nikola I. (početkom XIV. st. – 1356), ban cijele Slavonije (1343–46) te ban cijele Slavonije i Hrvatske (1353–56), braća Stjepan II. (spominje se 1335–85) i Ivan I. (spominje se 1335–88), koji se zajedno spominju kao »župani Zagorja« (1366–70) i slavonski banovi (1381–85), a Ivan i kao mačvanski ban (1386–87), te Pavao I. (1407–75), hrvatsko-slavonski ban (1476–77). U Hrvatskoj su izumrli 1627. smrću Nikole VIII.

Za Hrvatsko zagorje najvažniji je predstavnik roda varaždinski župan Mihael I. iz Buzadove grane obitelji, kojemu je hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. darovao 1244. posjede Lobor, Veliku, Zlogonju i Klenovnik kao nagradu za vjernu službu jer je tijekom tatarske provale sa svojim vitezovima branio krajeve oko Varaždina i Ptuja. Radi zaštite novostečenih posjeda u Hrvatskome zagorju Mihael je sagradio utvrdu Lobor (danas Pusti Lobor).

LIT.: S. Andrić, Hahold, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002. • K.Regan, Plemićki grad Lobor, u: Nada Klaić i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije (zbornik radova), Zagreb 2014.

K. Regan