Haramustek, Josip

Haramustek, Josip (Haramusztej, Haramusztek, Haramuštek; Iosephus, Josephus, Jožef), teolog (Gornja Stubica, 17. III. 1783 – Zagreb, 4. XII. 1847). Filozofiju je studirao na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu 1804–05, a teološki studij završio u Pešti, gdje je doktorirao filozofiju i bogoslovlje. Za svećenika je zaređen 1809. Službovao je kao kapelan u Kašini, protokolist u biskupskoj pisarnici te profesor Staroga zavjeta u Zagrebu. Zagrebačkim kanonikom imenovan je 1828. God. 1831. bio je prosinodalni ispitivač, potom branitelj ženidbene veze i redovničkih zavjeta te prisjednik varaždinskoga i zagrebačkoga ženidbenog suda i opat de Tristaj, 1842. bokšinski, 1846. komarički te 1847. dubički arhiđakon i čazmanski prepozit. Od 1839. bio je prorektor biskupskoga sjemeništa. Spominje se i kao izaslanik zagrebačkoga Kaptola na zajedničkome Ugarsko-hrvatskom saboru u Požunu (1839. i 1843). Franjo Milašinović posvetio mu je prigodnicu Ode (1826).

LIT.: A. Sekulić, Haramustek, Josip, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002.

R.