Harapin, Josip Teofil
Harapin, Josip Teofil, filozofski i teološki pisac (Letovčan Novodvorski kraj Klanjca, 10. III. 1883 – Zagreb, 1. VIII. 1944). Gimnaziju je pohađao u Zagrebu i Karlovcu, a franjevcima Provincije sv. Ćirila i Metoda pristupio je 1901. Za svećenika je zaređen 1907. Pohađao je Filozofsko učilište u Varaždinu (1902–04) i Teološki fakultet u Zagrebu (1904–08), nastavio je školovanje u Rimu na Antonianumu (1908–11) i Institutum Orientale (1920–22), na kojem je 1922. doktorirao. Bio je profesor na franjevačkome Filozofskom učilištu u Varaždinu (1911–20), Teološkome fakultetu Antonianum u Rimu (1920–27, 1933–38) te na Bogoslovnome fakultetu u Zagrebu (1939–42). U Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda obavljao je upravne službe, bio je definitor (1915–18, 1918–21), kustod (1933–36, 1939–42) i provincijal (1927 –33). Uređivao je časopis Dušobrižnik (1911–12) te bio suosnivač teološke revije Antonianum (1925). Objavio je više apologetskih djela, dogmatskih priručnika i rasprava, priručnik povijesti religija (Historia religionum comparata, 1935) i filozofske udžbenike (Introductio in Philosophiam, 1939; Kratki uvod u filozofiju, 1943). Prvi je u Hrvatskoj na latinskome jeziku napisao priručnike iz povijesti religija i tzv. istočnoga bogoslovlja. Njegovi neobjavljeni rukopisi čuvaju se u arhivu Franjevačkoga samostana na Kaptolu u Zagrebu.
LIT.: F. E. Hoško, Harapin, Josip Teofil, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002. • isti, Harapin, Josip Teofil, Hrvatski franjevački biografski leksikon, Zagreb 2010.
R.