Herković

Herković (Herkffy), plemićka obitelj s posjedima u nekadašnjoj Zagorskoj i Varaždinskoj županiji od XIV. do XVII. st. Zahvaljujući bogatstvu, temeljenomu na prihodima s matičnoga zajezdskog ili milengradskog vlastelinstva, ženidbenim vezama s uglednim plemićkim obiteljima (Grebenski, Vragović, Pálffy, Patačić) te obnašanju sudskih, upravnih i vojnih službi, uzdignuli su se među najuglednije plemićke obitelji hrvatsko-slavonskoga kraljevstva.

Prvi poznati predak bio je Ivan (prije 1306 – 1336), kojemu su ivanovci 1306. za vjernu službu darovali posjed Tužno (područje današnjega naselja Cerje Tužno), na sjevernim obroncima Ivanščice. Ivan je imao sinove Bedu i Ivana, kojima je ujak Mikac Lorandov ostavio u nasljeđe vlastelinstvo Zajezdu, po čijem su utvrđenome sjedištu Zajezdi ili Milengradu nosili plemićki pridjevak, a 1357. kupili su i posjed Črešnjevo. Ivan je imao sina Pavla, po čijem je nadimku Herk obitelj dobila ime, i pod kojim su u dokumentima prvi put zabilježeni 1464, a u hrvatskome obliku Herković početkom XVI. st. God. 1457. kralj Ladislav V. Postum dodijelio je obitelji pravo suđenja na svojim posjedima (ius gladii), a 1507. kralj Vladislav II. Jagelović potvrdio im je obiteljski grb.

Herkovići su jedna u nizu srednjovjekovnih plemenitaških obitelji s područja Hrvatskoga zagorja koja se uspjela uzdignuti iz plemićkoga u velikaški stalež. Tijekom stoljeća obitelj se razgranala, a i njezini posjedi znatno su se povećali ženidbama s uglednim hrvatsko-slavonskim i ugarskim velikaškim obiteljima, različitim donacijama i kupnjom. Iz obitelji je poteklo nekoliko istaknutih osoba, koje su u javnome životu Hrvatske obnašale različite svjetovne i vojne službe i časti. Među njima ističu se Baltazar, podžupan (1536) i ubirač poreza Varaždinske županije (1540), Ivan (? – 1592), prisjednik Oktavalnoga suda, plemićki sudac Varaždinske županije (1572) te veliki križevački kapetan (od oko 1582), Juraj, zamjenik podžupana (1586–87), plemićki sudac Varaždinske županije (1589 – početak XVII. st.) te sudski prisjednik u Varaždinu (od 1592), i Adam (? – prije 1627), zamjenik podžupana (1567/68) i plemićki sudac Varaždinske županije (1572 – oko 1600). Među posljednjim članovima obitelji spominje se Eva, supruga Jurja Patačića, čija je obitelj nakon izumrća Herkovića naslijedila većinu njihovih posjeda. U Hrvatskome zagorju Herkovići su držali zajezdsko ili milengradsko vlastelinstvo (1309) te posjede Tužno (1306), Zamlače i Velekovec (prije 1344), Črešnjevo (1357), Ladinovec (prije 1367), Trnovec, Donkovec (prije 1375) te područje Doljana i Obreža na posjedu Sveti Ilija (prije 1438).

LIT.: I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899. • T. Radauš, Herković, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002. • K. Sudec i D. Hrelja, Milengrad: zagonetna utvrda, Varaždin 2011.

K. Regan