Hinković, Hinko
Hinković, Hinko (Moses, Mozer, Mozes; Heinrich), političar, pravnik i publicist (Vinica, 11. IX. 1854 – Zagreb, 3. IX. 1929). Gimnaziju je polazio u Varaždinu i Beču, gdje je 1872. maturirao. Pravo je studirao u Leipzigu, Göttingenu, Zagrebu, Beču i Grazu, gdje je doktorirao 1878. Kraće je vrijeme radio u Kotarskome sudu u Karlovcu, zatim je kao pristaša Stranke prava na Sušaku 1878–79. uređivao pravaško glasilo Sloboda. Zastupajući nacionalno jedinstvo Hrvata, Srba i Slovenaca, došao je u sukob sa stranačkim vodstvom i istupio iz uredništva. Kao kandidat Stranke prava izabran je 1884. za zastupnika u Hrvatskome saboru u kotarima Ivanić-Grad i Samobor. Zauzimajući se za sjedinjenje saborske oporbe (pravaša i obzoraša), zbog ponovnoga sukoba s vodstvom, 1886. istupio je iz stranke i posvetio se odvjetništvu. God. 1895–1901. boravio je u inozemstvu, uglavnom u Parizu i Londonu. Bio je aktivan u vrijeme donošenja Riječke rezolucije (1905), te glavni branitelj u tzv. veleizdajničkome i Friedjungovu procesu 1909. God. 1913. izabran je za zastupnika Hrvatsko-srpske koalicije; ujedno je biran i u Ugarski parlament. Za Prvoga svjetskog rata u emigraciji sudjelovao je u osnivanju Jugoslavenskoga odbora te kao njegov predstavnik pregovarao sa srpskim političarima, što je urodilo Krfskom deklaracijom 1917. Boravio je u SAD-u, gdje je razvio snažnu promidžbu protiv Austro-Ugarske Monarhije, a za stvaranje jugoslavenske države. Nakon osnutka Kraljevine SHS, kao protivnik političkoga centralizma i unitarizma, zauzimao se za federalni državni ustroj. Autor je mnogobrojnih publicističkih radova, podlistaka te pravnih i političkih članaka. Objavio je memoare Iz velikog doba: moj rad i moji doživljaji za vrijeme svjetskog rata (1927).
LIT.: M. Gross, Povijest pravaške ideologije, Zagreb 1973. • B. Krizman, Hrvatska u prvom svjetskom ratu, Zagreb 1989. • M. Švab, Hinković, Hinko, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002.
R.