Hrgović, Henrik

Hrgović, Henrik (Hergovich; Hinko), pedagog i preporoditelj (Nova Bukovica kraj Slatine, 30. IV. 1804 – Krapina, 18. II. 1878). God. 1822. stupio je u franjevačku Provinciju sv. Ladislava. Filozofiju je studirao pri franjevačkome filozofskome učilištu u Varaždinu (1823–25), teologiju u bogoslovnoj školi Zagrebačke biskupije (1825–29). Za svećenika je zaređen 1827. Od 1829. predavao je na filozofskome učilištu u Varaždinu. God. 1831. položio je ispit za profesora filozofije, a 1835. i ispit za poučavanje u gimnaziji, te je 1836–52. bio profesor varaždinske gimnazije. Također je službovao kao župnik u Virovitici (1854–60), kao samostanski starješina u Kostajnici (1853–54), Virovitici (1854–60) i Zagrebu (1860–66) te bio tajnik (1860–63), definitor (1863–66) i kustod (1857–60) Provincije. Suosnivač je i prvi tajnik Ilirske čitaonice u Varaždinu (1838). Od 1866. boravio je u Krapini. Sastavio je slovnicu Početni temelji latinskog jezika za naroda ilirskoga novake (1840), u kojoj je u obliku pitanja i odgovora iznio jezičnu i pravopisnu građu.

LIT.: F. E. Hoško, Hrgović, Henrik, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002. • isti, Hrgović, Henrik, Hrvatski franjevački biografski leksikon, Zagreb 2010.

R.