Humski

obiteljski grb

Humski, plemićka obitelj s posjedima u Zagrebačkoj, Varaždinskoj i Križevačkoj županiji od XV. do XVII. st. Obiteljsko ime dobili su po posjedu Hum (danas Breznički Hum) na gornjoj Lonji nedaleko od Novoga Marofa, gdje su sagradili istoimenu utvrdu. Zahvaljujući materijalnomu bogatstvu, temeljenomu na prihodima s mnogobrojnih plemićkih posjeda, ženidbenim vezama s uglednim slavonskim plemićkim obiteljima (Grebenski, Budar, Fanchy, Mikulić, Lastasin, Vitez, Vurnovečki, Lacković, Vučković) te obnašanjem visokih upravih službi, obitelj se od sitna seoskog plemstva tijekom XV. st. uzdignula među uglednije plemićke obitelji Hrvatsko-slavonskoga kraljevstva. Prvi član obitelji koji se spominje u dokumentima bio je Stjepan st. (druga polovica XIV. st. – prije 1517), plemićki sudac Zagrebačke županije (1507–13), koji je potkraj XV. st. od svoje rođakinje Doroteje Humske, udovice Stjepana Grebenskoga, naslijedio plemićke posjede Hum (danas Breznički Hum), Evranovec Lonju, Lonjicu i Brčevec (Berzchecz) kraj Vrbovca, Hrašćinu te Kršanove, koji su se nekoć nalazili u sastavu grebengradskoga vlastelinstva. Imao je posjede Globočec u Zagrebačkoj županiji te udjele u posjedima Madžarevo, Beletinec i Ozthnice u Varaždinskoj županiji te Rakovec (Vrbovečki) i Grana (između Madžareva i Novoga Marofa) u Križevačkoj županiji. Stjecanje novih posjeda nastavili su sinovi Ladislav (spominje se 1530–33), Mihovil Beretinečki (spominje se 1530–47) i Stjepan ml. (spominje se 1530–54) te Mihovilovi sinovi Mojsije (? – 1584) i Juraj (? – 1573). Ladislav je stekao dio posjeda Donja Zelina, a Mihovil i Stjepan ml. spominju se od 1543. kao suvlasnici posjeda i kaštela Sutinsko, Poznanovec i Beretinec. Prije 1550. stekli su još i dijelove posjeda Mače te Beletinec, dok je Mojsije postao 1573. vlasnikom dijela posjeda Sveti Martin. Budući da su Ladislav i Stjepan ml. umrli bez potomaka, Mojsije i Juraj naslijedili su sve obiteljske posjede. Mojsijeva djeca Stjepan, Franjo (? – 1651) i Petar utemeljila su humsku granu obitelji, a Jurjev sin Ivan st. (? – 1600) beletinečku granu. Jurjeva grana izumrla je s njegovim unukom Ivanom ml. (? – 1660), a Mojsijeva grana s unucima Baltazarom (? – 1651) i Jurjem (? – poslije 1684), priorom pavlinskoga samostana u Sveticama.

LIT.: J. Stipišić i M. Šamšalović, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, Zbornik Historijskog instituta JAZU, 1960, 3; 1961, 4. • T. Radauš, Humski, Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002.

K. Regan