Imreffy

Imreffy, ugarska velikaška obitelj s posjedima u nekadašnjoj Varaždinskoj županiji te u ugarskim županijama Somogy i Győr (XIV–XVII. st.), osamostaljena grana ugarskoga roda Đurski (od Đura). Utemeljio ju je Petar (spominje se 1321–47), drugi sin Dersa od Szerdahelya (spominje se 1282–1321), a obiteljsko ime izvedeno je od imena Petrova unuka Imre (spominje se 1411–44). Nosili su plemićki pridjevak od Szerdahelya (de Szerdahely) po posjedu u županiji Somogy (danas Kaposszerdahely). Zahvaljujući bogatstvu, temeljenom na prihodima s nekoliko vlastelinstava (Szerdahely, Gornji i Donji Zakan, krapinsko-kostelsko vlastelinstvo), ženidbenim vezama s uglednim hrvatsko-ugarskim velikaškim i plemićkim obiteljima (Kusaly, Székely, Töttös, Bánffy, Esterházy, Pálffy, Kurjaković i dr.), te obnašanjem visokih upravih službi na kraljevskome dvoru u Budimu i na dvoru erdeljskih knezova, Imreffy su se uzdignuli među najuglednije aristokratske obitelji Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva. Među istaknutije članove pripadaju Nikola ili Miklós (spominje se 1424–67), podžupan Tolne u Ugarskoj, Mihovil ili Mihály (oko 1458–1536), vitez i konjušar hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika II. Jagelovića, a potom budimski kaštelan hrvatsko-ugarskoga protukralja Ferdinanda I. Habsburgovca, te Mihovilov unuk Ivan ili János (oko 1559–1611), privrženik poljskoga kralja Stjepana Batoryja i namjesnik Erdelja (Transilvanije) 1601–11.

U Hrvatskome zagorju Imreffyji se javljaju 1524, kad je Mihovil sa 6500 forinti isplatio markgrofu Jurju Brandenburškomu ostatak duga Petra Keglevića za krapinsko-kostelsko vlastelinstvo te tako postao njegovim suvlasnikom. Iduće godine Mihovil i Petar postigli su dogovor o podjeli vlastelinstva, po kojemu je Petar dobio utvrdu Kostel, a Mihovil Stari grad u Krapini, dok su pripadajuće zemlje međusobno podijelili tako da su Keglevići imali posjede na području krapinskoga Staroga grada, a Imreffyji na području kostelske utvrde. U vlasništvu Imreffyja polovica krapinsko-kostelskoga vlastelinstva bila je do 1536, kada je Luka Sekelj oženio Mihovilovu kćer Katarinu te ju stekao u miraz. Uvođenju Luke u Mihovilovu polovicu vlastelinstva odlučno su se suprotstavili Keglevići jer su smatrali da imaju pravo prvoga otkupa, što je dovelo do višegodišnjega sukoba između suvlasnika vlastelinstva, u kojima su najviše stradavali njihovi podložnici. Suvlasnički odnosi na vlastelinstvu dodatno su se zakomplicirali 1593. ulaskom Draškovića u zakup dijela vlastelinstva s kurijama u Mihovljanu, Bedeškovcu i Erpenji. Nakon što su Draškovići 1602. odbili vratiti zakupljene dijelove vlastelinstva, Fridrih Sekelj nasilno ih je izbacio s njih, dok je spor s Keglevićima okončao 1610. prodajom svoje polovice vlastelinstva Ivanu Kegleviću za 70 000 forinti.

LIT.: E. Laszowski, Hrvatske povjesne gradjevine, Zagreb 1902. • J. Adamček i I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. • J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980. • J. Adamček, Povijest trgovišta i vlastelinstva Krapine u doba feudalizma, Kaj, 15(1982) 1. • N. Budak, Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku, Zagreb–Koprivnica 1994. • D. Karbić, Povijesni podaci o burgu Vrbovcu (1267.–1524.), u: T. Tkalčec, Burg Vrbovec u Klenovcu Humskome: deset sezona arheoloških istraživanja, Zagreb 2010.

K. Regan