inkvilin

inkvilin (želir, frajman), zavisni podložnik, koji se od drugih podložnika vlastelinstva (slobodnjaci, predijalci, kmetovi, gornjaci) razlikovao po veličini posjeda (manje od 1/8 selišta) i feudalnim davanjima. Inkvilini su nastali naseljavanjem novih podložnika iz krajeva ugroženih osmanskim pljačkaškim provalama i raslojavanjem velikih seljačkih porodica na vlastelinstvima. Stanovali su u selima s drugim podložnicima i u posebnim naseljima nastalima na krčevinama. Posebnu potkategoriju inkvilina činili su novi naseljenici, u XVI. i XVII. st. nazivani frajmani jer im je bilo dopušteno slobodno naseljavanje na dijelove rustikala koje je zemaljski gospodar odredio za tu namjenu. U Hrvatskome zagorju najviše ih je bilo na vlastelinstvima uz granicu prema Štajerskoj, koja nisu bila izložena čestim osmanskim pljačkaškim prepadima. Potkraj XVI. st. na bistričkome vlastelinstvu činili su 41,1% podložnika, na krapinsko-kostelskome 39,1%, na cesargradskome 36,5%, na oštrcgradskome 30,7%, na velikotaborskome 30,3%, na susedgradsko-stubičkome vlastelinstvu oko 30%, na posjedu lepoglavskih pavlina 27,7%, na belsko-ivanečkome vlastelinstvu 20,8%, na trakošćanskome 19,5%, na grebengradskome 14% te na loborskome vlastelinstvu 11,3% podložnika.

LIT.: J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980.

K. Regan