čitaonice
čitaonice. Prve čitaonice bile su kulturna društva za promicanje pisane riječi i čitanja. Pojavile su se najprije u Engleskoj u XVII. st., potom u Francuskoj, Njemačkoj i drugim razvijenim europskim zemljama. U njima su se okupljali učeni pojedinci, pisci i intelektualci kako bi čitanjem časopisa i posuđivanjem knjiga bili obaviješteni o zbivanjima u zemlji i svijetu, novostima u struci, kako bi razmjenjivali mišljenja i iskustva, a bile su i mjesta organizirane i civilizirane dokolice ili pak zabave. U Hrvatskoj se u XIX. i u prvoj polovici XX. st. preko čitaonica krenulo u buđenje svijesti o vlastitome jeziku i kulturi, o potrebi njegovanja običaja, kulturnoga nasljeđa i zajedništva te u čvršće povezivanje malobrojne inteligencije, čime su zamijenile crkve i gostionice, dotad jedina sastajališta ljudi. Bile su mjesta dogovora o političkim djelovanjima, stjecišta ljudi i ideja, pokretači različitih oblika društvenoga života i uporišta branitelja jezičnoga i kulturnoga identiteta. U njima su organizirana predavanja radi prosvjećivanja ljudi iz područja gospodarstva, zdravstva, te plesovi, recitatorske, dramske, koncertne i druge priredbe (npr. susreti s poznatim osobama, obilježavanje važnih obljetnica, humanitarne akcije i dr.). God. 1845. u Krapini je osnovano Čitatelno i zabavno društvo »Domorodni dom«, osnivači kojega su bili N. Kiepach van Haselburg i Josip Krleža. Zbog nedostatka prostora društvo nije dugo djelovalo te je već 1847. osnovano Gospodarsko društvo, u okviru kojega se nalazila i čitaonica. Djelovala je do 1864, kad je predsjedavatelj Narodnoga odbora, Nikola Rozgaj ml., osnovao Narodnu čitaonicu. Zabilježene su i neke aktivnosti Narodne čitaonice: 8. IX. 1878. Franjo Hudjek, trgovac u Krapini, organizirao je dobrotvornu priredbu za ranjenike u Bosni, 1886. povodom otvorenja Zagorske željeznice priređena je plesna zabava, te godine donesena su i pravila čitaonice, u skladu s kojima je priređena plesna zabava za Silvestrovo, organizirane su i pokladne kostimirane zabave uz sudjelovanje tamburaškoga društva »Zagorac«. Narodna čitaonica ugašena je 1909, a iste godine osnovana je Knjižnica i čitaonica Hrvatskoga sokola u Krapini koja je djelovala vjerojatno do 1920-ih. God. 1921. Đačko ferijalno udruženje za narodnu prosvjetu osnovalo je u pučkoj školi Narodnu knjižnicu, gdje su se održavali koncerti, predstave, akademije i čajanke, a zabilježen je i primjer prve pokretne knjižnice (100 knjiga razvozilo se selima u drvenim sanducima). Đačko ferijalno udruženje zbog političkih se razloga moralo 1932. udružiti s Hrvatskim kulturnim društvom »Napredak«. Po sačuvanim žigovima na knjigama iz fonda Gradske knjižnice Krapina, pretpostavlja se da je 1930-ih i 1940-ih djelovala još i Hrvatska čitaonica.
Nakon Krapine, čitaonice su osnovane i u Pregradi (1869–1924, s razdobljima povremene stagnacije), Zlataru (1873, prvi predsjednik barun Đuro Rukavina, zatvorena zbog političkih razloga 1935), Svetome Križu Začretju (1876. predsjednik Slavko pl. Davila), Klanjcu (1886, nastojanjem Alberta pl. Jakopovića), Donjoj Stubici (1890), Maču (1899. pod nazivom Hrvatsko čitalačko društvo), Krapinskim Toplicama (1919), Zagorskim Selima (1921/22, djelovala do odlaska osnivača učitelja Đure Orlića 1941/42), Desiniću (1922), Tuhlju (1922–24) i u Bedekovčini (1933–34, čitaonica Prosvjetnoga društva »Magdalenić«, zatvorena zbog političkih razloga).
LIT.: M. Krpan-Smiljanec, Povijesni razvoj javnih čitaonica i knjižnica Krapinsko-zagorske županije, Pregrada 2006.
I. Krušelj-Vidas