Ivančić, Franjo Josip

Ivančić, Franjo Josip, vjerski pisac (Varaždin, 26. IV. 1854 – Samobor, 16. X. 1915). Završio je Bogoslovni fakultet u Zagrebu, a potom je 1877. zaređen za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Službovao je kao kapelan u Sopju i Krapinskim Toplicama, potom kao župnik u Velikoj Erpenji (1886−89), Ljubešćici (1889−93) i Krapju (1893−95). God. 1895. stupio je na Trsatu u Hrvatsko-kranjsku provinciju Sv. križa, u kojoj je bio propovjednik u svetištu Majke Božje Trsatske (1896−1900). Zatim je kao član novouspostavljene Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda pastoralno djelovao u Jastrebarskome (1900−01), Karlovcu (1901−02), Požegi (1902−03, 1905−07) i Samoboru (1903−05). Od 1911. do umirovljenja 1914. bio je svećenik Đakovačko−srijemske biskupije. Na Trsatu je 1896. pokrenuo mjesečnike Dušobrižnik i Ružičnjak sv. Franje Serafskoga, koje je i uređivao. Surađivao je u Katoličkome listu, priredio molitvenike Zdravo Marijo, majka milosti za trsatske hodočasnike i Slava Bogu za vjernički puk. Autor je djela Svetište Bogorodičino na Trsatu (1895), Život sv. Franje Serafinskog ili Asiškog (1897), Rasudna rasprava o kršćanstvu (1898) i Treći red sv. Franje (1898).

LIT.: Ivančić, Josip Franjo, Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925, Zagreb 1925. • F. E. Hoško, Ivančić, Franjo Josip, Hrvatski biografski leksikon, 6, Zagreb 2005.

R.