Ivanje

Ivanje, spomendan sv. Ivana Krstitelja koji se slavi 24. VI; poklapa se s ljetnim solsticijem. Uza nj vezuje se skup običaja utemeljenih na prastarome agrarnom vjerovanju u osiguravanje zdravlja ljudi i domaćih životinja te pospješivanje rasta usjeva. U Hrvatskome zagorju ti se običaji i danas njeguju: rano ujutro iznosi se slama iz staje te se stavlja oko voćaka ili oko debljih grana krošnje, da bi bolje rodile. Također, uz Ivanje se vezuje i branje određenoga cvijeća i bilja. Brala se paprat, bijeli luk, a grančice ili svežnjići stavljali su se na svinjac jer se vjerovalo da to donosi sreću. Paprat se stavljala pod jastuk da bi se osigurao miran san kroz cijelu godinu. Ivančice su se stavljale u pukotine kuće izvana, po jedna za svakoga ukućana: čiji bi cvijet najviše uvenuo, taj bi, vjerovalo se, prvi umro. U pojedinim zagorskim mjestima (Ivanić Miljanski, Pristava, Podgora, Glogovec) i danas se uoči spomendana sv. Ivana Krstitelja navečer pali obredna vatra, ivanjski krijes. Krijes je osvjetljavao najkraću noć u godini, a gasio se idući dan u ranim jutarnjim satima. Visina krijesa se razlikovala, a pojedina su se sela i natjecala tko će napraviti veći krijes i s čijega će brijega dopirati veće svjetlo. Uz vatru, koja je imala magijsko značenje, pjevale su se tradicionalne zagorske pjesme, a mladi su se zabavljali uz pjesmu i ples, preskakujući vatru. Vjerovalo se da brani sela, polja, stoku i ljude od štetnih utjecaja, zlih sila i nepogoda; stoka se sutradan gonila preko zgarišta radi zaštite od bolesti. Na samo Ivanje momci su odlazili u »šibanje«: sa šibama u rukama ulazili su u kuće u kojima je bilo mladih djevojaka. Šibom su dodirivali one djevojke koje su im se sviđale, a one su ih zauzvrat darivale jabukom. Ti pohodi bili su i stanoviti momački »zagledi«, tj. izabiranje djevojke s kojom će se oženiti. Također, za Ivanje vinograd se drugi put okopava, veže, plijevi i prska, a poslije se samo prska i odstranjuju mladice.

J. Lukec i A. Paun-Gadža