ivanovci

ostatci utvrde Pusta Bela, XIII. st.

ivanovci, katolički viteški red nastao u Jeruzalemu oko 1070. ili 1099. Red je dobio ime prema jeruzalemskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, uz koju se nalazio njihov prvi samostan ili hospital sv. Ivana, po kojem članovi reda još nose naziv hospitalci. Prepoznatljivi su bili po crnome plaštu s bijelim križem što su ga nosili preko redovničke halje. Postojale su tri vrste pripadnika reda: viteški opremljeni vojnici koji su se borili za slobodu Svete zemlje, bolničari koji su brinuli o ranjenima, bolesnima i hodočasnicima i svećenici, dušebrižnici. Nakon neuspjelih križarskih ratova u Svetoj zemlji povukli su se najprije u tvrđavu Akko, zatim na Rodos i potom na Maltu te su prozvani i »malteškim vitezovima«. Djeluju i danas, a sjedište im je u Rimu. Ivanovce je u Hrvatsku doveo vojvoda Andrija, brat kralja Emerika, oko 1200, i to najprije u Marču kraj Kloštra Ivanića, a zatim u druge krajeve Hrvatske. U doba najveće moći ivanovaca posjedi u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, Dalmaciji, Slavoniji, Bosni i Međimurju bili su u sklopu vranskoga priorata. U Zagorju se ivanovci prvi put spominju 1209, a držali su veleposjed na sjevernim obroncima Ivanščice i južnim obroncima Varaždinsko-topličkoga gorja sa sjedištem u utvrdi Bela (Pusta Bela), po kojoj je nosio ime belski preceptorat. Uz Belu, ivanovci su na svojem zagorskom veleposjedu sagradili još veliku utvrdu na lokalitetu Gradišče iznad Margečana te utvrdu s crkvom sv. Ivana na mjestu današnjega Ivanca. Sa sjeverne strane zagorski je veleposjed ivanovaca graničio sa zemljama slobodnoga kraljevskog grada Varaždina, s istočne strane grebengradskim i topličkim vlastelinstvom, s južne strane s gotalovečkim, milengradskim, belečkim, oštrcgradskim i loborskim vlastelinstvom, a sa zapadne strane s posjedima lepoglavskih pavlina. Dio istraživača drži da se isprva posjed ivanovaca dijelom prostirao i po južnim obroncima Ivanščice, obuhvaćajući tako cijeli središnji i istočni dio planine. Veleposjed je bio u vlasništvu ivanovaca do 1434, kada ga je zaposjeo hrvatski ban Matko Talovac kao gubernator vranskoga priorata. Najveća zagorska planina Ivanščica i grad Ivanec dobili su ime po ivanovcima, a mnogobrojni toponimi u njihovoj okolici čuvaju uspomenu na boravak toga viteškog reda (Ivanečko polje, Ivanuševo brdo ili samo Ivanuš na kojem stoje ruševine utvrde Bele te potok Ivanščak na južnoj strani Ivanščice).

LIT.: E. Laszowski, Povjesne crtice o gradu Beli u županiji varaždinskoj, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 7(1903/04). • L. Dobronić, Posjedi i sjedišta templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad JAZU, 1984, 406. • M. Kraš, Prilozi povijesti Ivanca od prvoga pisanoga spomena 1396. do 1940. godine, u: Zbornik 600 godina Ivanca, Ivanec 1997. • J. Belaj, Bela – ivanovački burg na Ivanščici, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 25(2008).

S. Poljak i K. Regan