Iveković, Ćiril Metod

Iveković, Ćiril Metod, arhitekt, konzervator i arheolog (Klanjec, 1. VI. 1864 – Zagreb, 16. VIII. 1933). Nakon pučke škole u Klanjcu, polazio realnu gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu, a 1884. završio Višu obrtnu školu u Beču. U Zagrebu radio u atelijeru H. Bolléa na restauraciji katedrale i nadzirao gradnju crkve sv. Ćirila i Metoda na Gornjem gradu. U Beču 1886. upisao studij arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je učio kod profesorâ Karla von Hasenauera, Hermanna Helmera i Ferdinanda Fellnera. Projektirao je osnovnu školu u Klanjcu (1887) i portal dvorca Vranyczany u Oroslavju (1888), a 1889. radio je u Hasenauerovu atelijeru na projektima bečkoga Carskog dvora i Dvorskoga muzeja. Od 1890. do 1896. djelovao je kao samostalni arhitekt kod bosanskohercegovačke Zemaljske vlade; projektirao je čitaonicu u Banja Luci (1890), zgradu Mirovinske zaklade u Sarajevu (1892), Gradsku vijećnicu u Brčkome (1893) i Medresu u Travniku (1895) te obnovio Alipašinu džamiju u Sarajevu (1892). U Sarajevu je od 1892. do 1895. gradio svoje antologijsko djelo, Gradsku vijećnicu, u duhu islamske arhitekture. Od 1896. do 1922. bio je arhitekt za bogoštovne zgrade i građevinski savjetnik u Zadru. Tada je razvio raznoliku djelatnost: radio je na projektima i gradnji župnih crkava u Vrgorcu, Prološcu, Drnišu, Škabrnji, Ričicama, Kominu, Klisu, Zagvozdu te na otocima Hvaru, Korčuli, Pagu; projektirao je Biskupovu palaču u Splitu, osnovnu školu u Preku na otoku Ugljanu, sudske zgrade u Trogiru, Imotskome i Visu; gradio je obiteljsku vilu u Arbanasima (1899) te, u duhu Gesamtkunstwerka, vilu Nardelli u Trstenome (1908–12).

Od 1897. bio je član Hrvatskoga starinarskog društva, od 1898. Arheološkoga instituta u Beču, a od 1899. dopisni član bečke Središnje komisije za proučavanje i održavanje povijesnih i umjetničkih spomenika. Djelujući kao konzervator pod njezinim nadzorom te surađujući na terenu s Aloisom Rieglom i Maxom Dvořákom, primjenjivao je suvremena načela onodobne bečke konzervatorske škole. Sudjelovao je pri obnovi katedrale sv. Tripuna u Kotoru (1898–1907), izradio projekte za obnovu crkve sv. Ivana Krstitelja (1900–03) i katedrale u Trogiru (1903–09), projektirao i proveo konzervatorske zahvate na crkvi sv. Krševana (1906–14), katedrali sv. Stošije i krstionici u Zadru (1908) te na lođi u Hvaru (1910).

Od 1899. bavio se arheološkim istraživanjima antičkih nalazišta (Podgrađe kraj Benkovca, Duklja, Kistanje, Bribir, Čitluk) i srednjovjekovnih nalazišta (Nin, Priko kraj Omiša, Knin, Biskupija, Biograd) publicirajući ih u stručnim časopisima (Bullettino di archeologiae storia dalmata, Starohrvatska prosvjeta, Wiener Bauzeitung, Jahreshefte des Österreichischen archäologischen Institutes in Wien i dr.). Od 1920. živio je u Zagrebu; te godine imenovan je redovitim profesorom na Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu, a 1922. redovitim članom JAZU-a. Izradio je projekte za Kalvariju i park uz zagrebačku crkvu sv. Franje Ksaverskoga (1924), obiteljsku vilu Šenoa u Mallinovoj ulici 27 (1925), stambenu trokatnicu u Ulici Franje Račkoga 11 i obiteljsku vilu u Bosanskoj 31 (1927).

Uz arhitektonski, konzervatorski i arheološki rad, bavio se književnošću (pod pseudonimom Aleksandrov C. M. i šifrom I. C. M. objavljivao je u Agramer Tagblattu, Balkanu i Novome listu novele, pjesme, romane i dramu). Bavio se i fotografijom. Fotografski opus čine vedute, arhitektonski i skulpturalni spomenici dalmatinskih gradova, ambijentalne cjeline i pejzaži. Od 1910. do polovice 1920-ih objavio je osam mapa fotografija dalmatinske spomeničke i graditeljske baštine, prikupljene pod imenom Dalmatiens Architektur und Plastik. Drugo izdanje, presloženo u šest mapa u obliku monografija gradova (Zadar, Šibenik, Trogir, Split, Dubrovnik te otoci Rab, Hvar i Korčula), sadržava i dokumentaciju o srednjovjekovnim spomenicima, upotpunjenu nacrtima, nastalu za njegovih konzervatorskih istraživanja. Te su mape najpotpuniji onodobni materijal za proučavanje povijesno-umjetničkih spomenika u Dalmaciji. U rodnome Klanjcu priređena mu je 1987. retrospektivna izložba i simpozij o životu i radu.

LIT.: Z. Vrkljan, Prof. Ćiril M. Iveković (1864–1933), Bulletin JAZU, 1983, 1(54). • T. Stahuljak, Za izložbu Ćirila Metoda Ivekovića u Klanjcu, Anali Galerije Antuna Augustinčića, 6(1986). • S. Pintarić, Ćiril Metod Iveković, fotograf (katalog izložbe), Klanjec 1988. • S. Marković, Ćiril Metod Iveković: arhitekt i konzervator, Zagreb 1992. • D. Tomić, Iveković, Ćiril Metod, Hrvatski biografski leksikon, 6, Zagreb 2005.

D. Vujčić