Jambrehović, Franjo

Franjo Jambrehović, Philosophia Peripatetica, Beč 1669.

Jambrehović, Franjo (Jambrechovich, Jambrehovich), filozofski pisac (Vinica, 23. III. 1634 − Varaždin, 20. VII. 1704). Završivši gimnaziju u Bratislavi, stupio je u isusovački red u Beču (1651). Studirao je filozofiju u Trnavi (1655–57), a studij teologije završio je u Grazu (1664). Predavao je gramatiku u Banskoj Bystrici te službovao kao gimnazijski profesor u Győru u Mađarskoj, Komárnu i Spišskoj Kapituli kraj Spišske Nove Vesi u Slovačkoj (1658−60). Bio je profesor retorike (1665) i moralne teologije u Zagrebu (od 1695), gdje je bio i dekan filozofije te rektor kolegija (do 1698). Također je bio profesor filozofije u Judenburgu (1667−69) te profesor moralne teologije i školski prefekt u Gorici (1694). Radio je kao ministar kolegija, misionar i crkveni upravitelj u Rijeci (1677−79) i Zagrebu (1680−81) te hrvatski penitencijar u Loretu (1682−93). Bio je upravitelj konvikta i propovjednik (1670−71) te profesor moralne teologije (1673−76) u Varaždinu, gdje je od 1699. do kraja života bio duhovnik i ispovjednik u varaždinskome kolegiju. Njegov priručnik za studente Philosophia peripatetica (1669) prvo je tiskano filozofsko djelo u kontinentalnoj Hrvatskoj, u kojem disciplinarno (logika, fizika, metafizika) u obliku disputacija izlaže filozofsku poblematiku.

LIT.: Ć. Čoh, Prisutnost filozofije u Varaždinu od osnutka gimnazije do danas, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, 1998, 10–11. • M. Korade, Jambrehović, Franjo, Hrvatski biografski leksikon, 6, Zagreb 2005.

R.